Broj |
50 |
Godina |
6 |
| Siječanj, 2004. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| Poezija | Zahvale |
|---|
Unutarnji glas |
| Danijel Krilčić |
| Unutarnji glas |
Sjeti se, "Naš Bog, on je silan Bog!!!" Mladić je prisustvovao biblijskom susretu. Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i poslušnosti. Mladić se u nevjerici pitao: Govori li Bog ljudima još uvijek? Nakon službe sa prijateljima je otišao na kavu. Raspravljali su o biblijskoj poruci koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine. Bilo je već deset sati kada je mladić krenuo kući. Vozeći, počeo je moliti: Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam.Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i kupi nekoliko litara mlijeka. |
|
Protresao je glavom i glasno upitao: Bože, jesi li to ti? Nije dobio odgovora i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: Kupi nekoliko litara mlijeka". Mladić je razmišljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. U redu, Bože, za slučaj da si to ipak Ti, kupit ću nekoliko litara mlijeka. Nije izgledalo teško za jedan test poslušnosti. Uvijek može iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio vožnju kući. Dok je prolazio pokraj Sedme ulicom, opet je osjetio poticaj: Skreni u tu ulicu. To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je trebao skrenuti. Napola šaleći se reče: U redu, Bože, hoću. Na slijedećem raskršću okrenuo se i vratio, te je skrenuo u Sedmu ulicu. Vozeći se nekoliko blokova dalje odjednom je osjetio da treba stati. Popeo se na ogradu i pogledao oko sebe. Nalazio se skoro u poslovnom dijelu grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore naselje. Trgovine su bile zatvorene, a većina kuća u mraku, kao da su ljudi bili već u krevetima. Opet je osjetio nešto: Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta. Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo. Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će bijesni, a ja ću ispasti glup. Opet se javio taj osjećaj da treba poći i dati im mlijeko. |
| Konačno, otvorio je vrata automobila. U redu, Bože, ako si to Ti, poći ću na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se odmah ne jave, idem. Prešao je preko ceste i pozvonio. |
Začuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: Tko je to? Što trebate? Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. Što je to? Mladić je pokazao mlijeko: Donio sam vam ovo. Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hodnikom vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na rukama. Beba je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući: Upravo smo molili. Imali smo ogromne račune ovaj mjesec i ostali smo bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi pokaže kako da nabavim nešto mlijeka. Njegova žena uskliknula je iz kuhinje: Tražila sam ga da pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo? Mladić je posegnuo u novčanik, izvukao sav novac što ga je imao i gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao prema autu dok su mu se suze slijevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek uslišava molitelje... |
|