KORIZMA je vrijeme kroz koje se sjećamo četrdesetodnevnog boravka Isusa Krista u pustinji i četrdesetogodišnjeg putovanja Izraelova naroda iz egipatskog ropstva u slobodu, obećanu zemlju, pod vodstvom Mojsija.

Danas je Korizma vrijeme u liturgijskoj godini kada se kršćani pripremaju za proslavu Kristove smrti i uskrsnuća (vazmeno otajstvo), a odrasli se katekumeni spremaju da se u Vazmenom bdjenju, krštenjem pridruže zajednici Crkve. Danas je takvih sve veći broj.

PEPELNICA

Tim danom počinje Korizma. Za vrijeme mise, poslije službe riječi, obav lja se obred pepeljenja. Dok nam svećenik stavlja pepeo na čelo govori: "Obratite se i vjerujte evanđelju" ili "Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti".

Samo pepeljenje je poziv na obraćenje i na pravi smisao života, da se ne zanosimo ovosvjetskim materijalnim dobrima: novcem i vlašću, nego da pogled usmjerimo Bogu i slijedimo Krista Gospodina. Koliko god u tome nastojali nikada ne ćemo postići dovoljno. To nam je zadaća za naš čitav život: priznati se grješnikom, odricati se, kajati se i izbjegavati grijeh, uzdati se u Božje milosrđe, pa uz pomoć Božju što vjernije služiti Bogu, sebi i bližnjima.

POST

To je oblik pokore kada se kršćani odriču obroka hrane i na dan posta samo jednom dnevno blaguju uzimaju jedan obrok (Veliki petak). Sam post uključuje i nemrs, ne jede se meso. Postoji praksa da se kroz sve petke Korizme provodi nemrs.

Treba istaknuti glavni i bitni smisao posta, a to je zbližavanje s Bogom i braćom ljudima. Ne smije post biti sam sebi svrha. Kroz post vježbamo i učvršćujemo svoju volju, disciplinu i red postavljamo na višu razinu, a to su samo počeci asketskog pristupa. Odreći se nečega u korist drugoga, to je samo djelić našeg općeg stava kršćanina. Međutim, znamo da malim koracima prevalimo i velike udaljenosti. S druge strane znamo: velike stijene obično zaobiđemo, dok se o male izbočine obično spotičemo.

MOLITVA

Molitva je za život vjernika nužna kao disanje. Nema kršćanina bez molitve. Moliti se uči nadasve moleći...

Pokora u današnje vrijeme dobiva i nove oblike: i novi smisao. Pravi joj je smisao obraćenje (metanoja), odvraćanje od puta zla i povratak Gospodinu. Povratak je to pravom smislu života, da naš život živimo tako da se zemaljskim dobrima pravo služimo, a za nebeskim težimo.