Svaki je kraj prema svojim prilikama i običajima razvio svoju korizmenu aktivnost sve okrenuto očišćenju svakoga pojedinca od grijeha u skrušenoj ispovijedi. Na spomenutoj top-ljestvici, prema tome, na prvom mjestu bi trebalo biti odricanje od grijeha i svega onoga što dovodi do njega. Da bi to bolje shvatili Crkva nam kroz korizmu pobožnošću Križnog puta pokazuje svu težinu i posljedice grijeha kad je za to trebala zadovoljština žrtve na križu Isusa Krista. Meditacijom i vlastitim sudjelovanjem u korizmenoj pobožnosti uz pokoru i molitvu, svatko bi se trebao oslobađati zlih nagnuća i strasti što u konačnici treba završiti ispovijedi i pričešću.

Pričest je hrana i snaga duši te svaki katolik treba što češće i redovitije pristupati ovim sakramentima što nam ih Crkva podjeljuje. Treća crkvena zapovijed nalaže katoliku da se barem jednom godišnje, i to o Uskrsu, ispovijedi i pričesti, ali svaka će duša koja želi napredovati u duhovnom životu to činiti i puno, puno češće imajući pred očima uskrsloga Krista. Činiti nekakvo odricanje u korizmi, a nakon nje nastaviti s istim životnom praksom varanje je samog sebe i na kraju izgubljeno vrijeme. Thomas Merton je kazao da je naše vrijeme, možda, kraće nego što mi mislimo. Iskoristimo vrijeme ove korizme na ispravan način i na to potaknimo druge da u nama i po nama u svemu slavi Bog.