Ovogodišnja korizma, kao niti jedna do sada koju pamtim, bila je posebno obilježena novim filmom australskog glumca i režisera Mela Gibsona pod nazivom Pasija. I prije nego je pušten u kina film je izazivao proturječne reakcije i kritike. Jedni ga optužuju da širi antisemitizam, drugi mu osporavaju umjetničku kvalitetu, a mnogi ga krive i za pretjerano prikazivanje nasilja. Tko je gledao film i ako ima imalo korektnosti vidjet će jasno da o antisemitizmu tu nema niti govora i da takve optužbe proizlaze iz mržnje i čisto su podmetanje. Veliki broj svjetski poznatih i priznatih filmskih radnika raznih profila ovaj je film ocjenilo najvišim ocjenama i s pravom mu predviđaju filmsku nagradu Oscar. Meni su najneozbiljnije (mogao bih uporabiti i kakvu težu riječ) optužbe da film Pasija prikazuje previše nasilja. Gotovo svatko od nas je barem nekoliko puta bio u nekoj videoteci gdje se mogao uvjeriti da se na njihovim policama nalaze daleko nasilniji i krvaviji filmovi čija je poruka nasilja sama sebi svrha ili prikazuje divljanje kakvog američkog psihopata. Sjetimo se samo filma Rođeni ubojice.

Kristova muka i patnja nisu bile odlazak na popodnevni čaj kako je to kazao nadbiskup australskog glavnog grada. Tim više začuđuju izjave nekih kršćana kojima je previše nasilja u filmu, a ne govore da su i oni svojim grijesima i lošim životom tome dali svoj doprinos. Krist je podnio žrtvu raspinjanjem na križu radi grijeha svih ljudi koji i danas zabijaju čavle u Njegove svete ruke svaki put kad počine grijeh i svatko je od nas personifikacija židova koji su vikali i osudili Isusa na smrt. Crkvene su vlasti o filmu Pasija dale pozitivno mišljenje, a brojni su vjernici pohrlili na filmske projekcije širom svijeta.