Broj
53
Godina
6
Svibanj, 2004.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
 
Put u povijest
Papine Madone
Uzašašće
Duhovi
Krizmanici
Duh Sveti
Školski kutić
Zahvala
Poezija
Prvopričesnici
Međimurje
Malo Međimurje
Blagoslovljena krv Kristova
  piše:
  Nikola Maković
Put u povijest
 
 
 
 
 

Trejta Korilofčanova grana je Matičova komu se govorilo Matok, a onda da se to ne zatre, tak govoriju i negvomu dok ovo pišem još jedinomu živomu sinu. Đramekof sin Matok ni išel daleko žene iskat. Mam prek puta, pri Kramariču se namiril. Oženil je Janu, ku ja malko pametim. Pametim je da se do smrti ni nikam mikala z nijove drevene iže ka je bila na zavoju, z jednem oblučecom prama ceste, i vulafkum od Đivanove strane. Ozde kak je sad Mladenova iža za onda je bil sajnik na kem smu se po zime sajnkali kad smu došli k mame i jape staromu k Glagoliču. Dvorišče je bilo više rezgrajeno nek ograjeno i spram denešnega Trga Majke Hrvatice fajn zdigneno. Štala ku je naredil higijenički zavod je bila zidana na sadajnem mestu. Poznal sem i Janinu sestru Rezu Kramaričevu vdanu za stražara Sušu z Korilofca. Reza je bila mama Mare pri Matiču Ilenič Bajsmenovomu, Kate pri Iviču Krilčič Licku i sinu Jure ki je za II. sv. rata poginul. Koj i još fajn Mlačanof i stari Matok je probal pečalbariju v Amerike. Nu za par let se žne vrnul, onak kak je i otišel. Izgleda da je moral v "starom kraju" dovršiti Boži plan i z životnum suputnicum v život uputiti lepi broj dece i to: Baru, Janiča, Štefinca, Mariča, Lubu, Matiča i Stanka. Sedmero dece pri Matoku, sedmero pri Rezice, šest pri Lacku deset pri Rokiču, Glagoliču, Pažule, i drugemi po selu, denes bi hrvatskem mužom i ženam bilo za sprdačinu, mesto za podstrek i ozbilnu zamišlenost za budučnost.

Bez takve ludi kakvi su ovi bili, spremne na patnju i žrtvu ne gledeč na korist, nebi bilo ni tuliko sveta, ni denešne Mlake. Z vremenom kak su rasli i ženili se, kučili su se na drugemi mesti. Janič se vdala za Tončeka Lackoviča Pinđoka k Kovače a Tončekova sestra Lubica je došla k Korilofčanu. Štefinec ili kak mu se reklo Papek je imal za onda lepu pristojnu zidanu ižu vuz stezicu poke se s Putine (denešna vulica Napredek) išlo prama Gospockovomu i prek Vajngetarovoga sve do Tratine i Goričnice. Puno put sem pojne z motikum na pleče išel na Gospockovo ili Pod Lazinu kopat kukuruzu. Papekova iža je bila predzajdna na denešne Kramarčeve vulice, dok ni negov brat Matič ižu naredil med Papekom i Rokekom Lackovičem.

Na slike: Prva Pričest (početek službuvajna msgr. Ladislava Loine na Odre – druga polovica dvadesetoga stoleća.)
 
Denes su te nijove iže pruređene i velike, a i žive se drukčeje nek prede. Papek je z Lubicum na svet dal petero dece. Prvi je bil Radek. On se prvi put oženil z Maričom, od Lojzeka i Jelke Lackovič Matijaškinove. Žnum je imal sina Števeka kaj mu veliju Rildek ki z Šteficum (čerjum Rožice Marka i Dore Glagoličeve vdanu za Števiča Trumbetaša Teju) žive na tem gruntu. V nijovom okružejnu je Papek dočkal lepu starost i ni tak zdajna kaj je mrl. Radek se z drugum ženum Jelkum z Korilofca nastanil v iže ku je kupil od svega strica Matiča, vuke još navek živeju skup z sinom jedincom Radekom i negvum familijum. Radek je puno let bil Velikomlački nogometaš.

Drugi Papekof i Lubičin sin je bil Ivič komu rečeju Guska. On mi je ostal v sečajnu od onda kad sem krenul v prvi razled škole na Mlake ka je za onda bila šestogodišna. Vučitel Vinko Jurković je tesal da budu igrali tambure: Ivič, Mirko Lackovič Pavin, kum mu Pinkić i druge, a Števu Rajkovića Becu za bajs. Oni su mogli biti šesti razled. To je nekak posle zamrlo i dost vremena je prešlo do osnutka i registrerajna tamburaškoga društva na Mlake. Ivič se oženil z Janekom, čerjum dovice Janiča Iščevoga ke su po nezinom ponositom držajnu i po dične familije Klarič s Plesa govorili Grofica. Janekova mama se po smrti muža Mije Cundekoviča Iščevoga vdala za dovca Pavla Krilčiča Štefanovoga Jožefoga, tak da je do udaje z mamum živela pri Jožefove. To je blizu mene pa sem se i ja igral z Janekom, mojum sestrum Janicum i Rožicum tete Magde, dok me nisu stirale. Janek i Ivič su fajn let bili v Nemačke ali su se vrnuli i nekaj vremena delali v Slemenu. Z vremenom su zmed Radeka i Rokeka naredili ižu vuke je bila mesnica, a potlem su skup z jedincom Nenekom ki je nastavil z roditelskem poslom naredili novu mesnicu i lepo mesarsko poduzeće. Trejto Papekovo dete je čer Štefica. Ojne znam tuliko, da žive v iže vuz Radeka i s prižejnencom Štefekom ima sina i čer Liljanu, vdanu za Vladeka Števiča Lackovič Pavinoga. Poput svoje mame Štefica prakticera vernički život, dočim muška strana ne. Med mlajšum Papekovum decum su Stjepan Števič komu se govori Lalek i Jurič.

Lalek se oženil z Barekom, čerjum Mikeka i Lubice Lackovič Matijaškinove skum ima dva sine. Dražena ki je prižejnen i žive na Gorice, i priznati je hrvacki tancaš i popevač v Ladu a Želko je mehaničar i žive s familijum i z roditeli na gruntu do Štefice. Moj jargan Jurič žive v iže med Papekom i Lalekom z ženum Šteficum. Jedinec Alen je ožejnen. Si četiri Papekovi i Lubičini sini su bili vezani vuz jedini na Mlake postojeći šport, nogomet. Ja nis nekakov nogometni znalec, ali onak ze strane gledeč mi se vidi da su si: Radek, Ivič, Lalek i Jurič igrali dobro i predano, a prvoga i zajdnega na ovem popisu bi se moglo smestiti med veteranske legende. O Matokove čeri Bare Korilofčanove ku sem uza života retko zestal, znam tuliko, da je živela na Goljaku v Zagrebu i da je žnum živel nezin najmlajši brat Stanko ki je bil ožejnen z lepum i fajn let mlajšum ženum Šteficum (čerjum Bare i Juriča Novosel z Dolenca). Stanko i Štefica su imali jedinca teroga ne poznam, a čul sem da je izučeni mesar.