Danas su nažalost roditelji toliko zaposleni pa jako malo vremena provode sa svojom djecom. Zanemarena djeca postaju lakomi ljudi. Ne prepuštaj svoju djecu samima sebi!
Zanemarena djeca postaju agresivna, stoga roditelji, igrajte se i ragovarajte više sa svojom djecom.

Majko, nemoj svojoj djeci uskratiti ljubav. Otac, koga djeca nikad ne vide postaje za njih križ. Kada roditelji nemaju vremena, djeca trpe. Tvoje vrijeme je veći poklon od tvog novca. Ispričaj im priču. Čitaj im iz dječje Biblije.

Saslušaj svoju djecu! To ih čini potpuno sretnim!

Jedan nepoznati autor napisao je (odnosno rekao) ove priče: Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla i upita ga: "Tata, koliko zaradiš za jedan sat?"

Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti. Konačno želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu. "Spavaš li sine?", upita otac. " Ne, tata. Zašto?", upita dječak drijemajući. " Evo novac koji si tražio!", reče otac. "Hvala, tata!", obradova se sin. Tada stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca. "Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara!", reče.
Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa, a onda će mu sin: "Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svog vremena?"

Zlatna kutija

Nedavno je jedan moj prijatelj kaznio svoju trogodišnju kći jer je potrošila rolu zlatnog papira za pakiranje. Razbjesnio se kad je dijete pokušavalo ukrasiti kutiju bez nekog očitog razloga. Ipak, djevojčica je donijela dar svome ocu sljedećeg jutra i rekla: "Ovo je za tebe tata!" Bio je zbunjen i malo mu je bilo neugodno zbog njegove ranije reakcije, ali njegova ljutnja je ponovno planula kad je vidio daje kutija prazna. Vikao je na nju: "Zar ne znaš da se, kad nekom daješ poklon, podrazumijeva da nešto bude unutra?" Djevojčica ga je pogledala sa suznim očima i rekla: "O, tata, nije prazna. Puhnula sam poljupce u kutiju. Sve za tebe, tatice!" Otac je bio slomljen. Zagrlio je svoju djevojčicu i molio je za oproštenje. Prijatelj mi je rekao da je tu zlatnu kutiju godinama držao kraj svoga kreveta. Kad god je bio obeshrabren, uzimao bi zamišljeni poljubac i sjetio se ljubavi djeteta koje ga je pohranilo unutra. Zapravo je svakom od nas roditelja darovan zlatni kontejner napunjen bezuvjetnom ljubavi, poljupcima naše djece.

Često najviše učimo od djece. Djeci je potrebna ljubav. Bog je dječji život položio u roditeljske ruke. Djeca, koja nisu iskusila ljubav, često i sama postaju nesposobna za nju. Djeci nije potreban novac, nego otac i majka. Nitko ne može nadomjestiti majku. Majčinstvo je veliki poziv.