Što je zapravo život? Većina ljudi smatra da je čovjek živ, dok mu je tijelo živo, tek kad tijelo umre, čovjeka se naziva mrtvim. No, Božja Riječ o tome govori drugačije. Za početak sjetimo se iz knjige Postanka što je Bog rekao čovjeku kad ga je stvorio i postavio u edenski vrt: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti !" Kao što znamo Adam je jeo sa stabla, u Bibliji piše da je živio 930 godina. Adam znači nije odmah umro, a Bog mu je rekao kad okusi da će umrijeti, jedno je sigurno, Bog nije lagao, znači Adam je umro. Očito, Bog mu nije govorio o smrti tijela. Nešto slično možemo naći u Novom Zavjetu.

Isus je čovjeku, koji je ga je htio slijediti, ali je molio Isusa da mu dopusti da prije ode pokopati oca, rekao: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." (Lk 9, 59-60) I ovdje vidimo da Isus, koji je Istina, naziva tjelesno još žive ljude mrtvima! Nadalje, u poslanici Efežanima piše: " I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. Ali Bog, bogat milosrđem zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom " (Ef 2, 1-5)

Sveti Ivan u svojoj poslanici govori: "Mi znamo da smo iz smrti prešli u život.." (1 Iv 3, 14) Iz ovoga možemo zaključiti da nemamo samo tjelesan život i da on nije garancija da smo uistinu živi. A, ako nemamo samo tjelesan život, znači da nam i ne bi smjela biti jedina briga za tijelo, kako ga što kvalitetnije nahraniti, održati ga zdravim i u dobroj formi. Sveti Pavao Timoteju piše kad govori o udovicama: "..ona, naprotiv, koja provodi lagodan život, živa je već umrla." (1 Tim 5, 5)

Znači možemo tjelesno živjeti, a zapravo smo već mrtvi. Još nešto jako važno, trebali bi se zapitati, koliko mi vremena u danu trošimo na brigu oko tijela, koliko se trudimo saznati što sve tijelu šteti, što mu koristi, koliko mu se trudimo pribaviti potrebno, koliko se trudimo da naše tijelo dobro izgleda. Onaj koji sve vrijeme troši na tijelo i ako mu je ono jedina briga, sigurno je već mrtav! I još nešto je dobro primijetiti, pazimo koga oponašamo u životu, koga slijedimo, tko nam je uzor, od koga slušamo savjete, ako je to netko tko je zapravo mrtav, pazimo da i nas ne povuče za sobom u smrt! Neka nam Bog otvori oči duha da vidimo svijet oko sebe kakav uistinu jest, tada bismo vidjeli koliko živih mrtvaca hoda svijetom!