Broj |
54 |
Godina |
6 |
| Lipanj, 2004. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
Put u povijest |
Poezija | ||||
|---|---|---|---|---|---|
![]() |
piše: | |
| Nikola Maković | ||
Put u povijest |
||
| O Mariču i Lube, čeri Matiča Matoka i Jane Korilofčanove neznam puno reči. Marič se ni vdavala i zestajal sem ju samo kad sem k Juriču dohajal radi loptajna. Retko je govorila, više je mučala. Nezina sestra Luba je otišla v zamuš na Ples k Trbiču i ojne drugo neznam. Poznateje mi je više o familije nijovoga brata Matiča. On se pri svetomu Roku v Jakuševcu venčal z Katičom Lackovič ili kak se reklo Katičom Petričkovem. Vuto vreme je na Odrske fare bila nekakva zmešetancija pa je prije nek je došel župnik Josip Petrak z farum upravlal Jakuševečki župnik Josip Majsec. V Jakuševec se išlo po denešne vulice Dragice Miletić. Na putu prama Jakuševcu levo su bile zemle: Duga ledina, Jelačička, Medvenke a na desno: Otočec, Celine i na kraju Pod nasipom. Nasip je još i denes ali sat ne stavla Savu, sat je on platforma s tere se pojdnega lafko hitaju šporeti, madraci vešmašine i druga smetlišča z avutof. Mam prek nasipa je bilo Preko. Čežnega je tekla voda zaku se reklo Tekuče. Vujne se moglo kupati i ribe loviti. Po nekakve pripovesti moj otec i bratič Mato zavadili, jerbo je negov sin Jurič komu su govorili Masek mene dal kedere a sebe je some zel. Koj deca v Preku smu se igrali kaubojof i indijancof, dok su roditeli skapali pesek za zidajne ili šuder za cimenterajne. Zemlam desno po nasipu se reklo Prudo, a na levo Popovo. I čez Popovo se moglo dojti v Jakuševec. To je bil prečni, polski put, mefkeši, pak smu z Rokovskoga proščejna pojnem išli bose nog. I kojnom i kravam kat se tiralo v Reliče na sejem je tut bilo leže. Po ceste je bilo oštro, z šudrom je bila navožena. Popovo i Preko je bilo poznato po vrbijnu i cigajnskom perju ko je vuz cestu raslo. Z vrbe smu na proleče zrezuvali gubu ku smu onda doma posušili i na Veliku subotu na Odru na blagoslov nosili. |
| Denes je to se skvacal ranžerni kolodvor i obilaznica, a Jakuševec (na slike desno je župna cirkva) ni više poznat samo po Rokovskom proščejnu, kolaru Franceku Mihalinčiču i kovaču Cerneliču ožejnenom od Rokiča z Mlake, po Vrbane, Tuškane, Bedekoviče i bertašu Srake, nek, po smetlišču za teroga znaju po cele hrvacke ali i dale. Po promislu Božem gore ožejnenem se rodilo troje dece, v iže vuku se kešneje naselil Matičovoga brata Štefinca sin Radek. Prvo se zrodil Mladen, a onda dvojke, Mirjana i Nevenka. Po nekakvomu obitelskom dogovoru, Matič se kešneje svojum familijum nastanil na rodnom gruntu, de je mesto stare drevene iže, na onem negdajnem sajniku naređena lepa i prostrana zidanica, koj palača. V novo narejene iže dok nisu počele ženidbe, leta su živeli ovi ke sem zapisal, a lepi broj svoje staračke dani dokončala je tu i Katičova mama, Petričkovica. Od dece se prvo oženil Mladen z Katicum Kunič Katijum, čerjum Mikiča i Mare kemi se reče Gibajnakovi, od Pažula. Katija je zrodila troje dece: Najstareja, čer Anela i najmlajši, sin Matek živeju žnemi v zajedničkom kučanstvu, a sin Kruno Stjepan se odselil k dede Matiču de žive z ženum Josipum, skum ima dečeca Jakova. |
![]() |
Iža je narejena vuz štalu prezentiranu od Higijeničkoga zavoda, ka je ostala onakva kakvu pametim od detinstva. Dvojke Nena i Mira su se povdale ali su se z muži svetoklarci vrnule natrag i živeju v novemi ižami narejenemi na negdajnemi Korilofčanovemi vrti. Te su iže v osemdesetemi leti prošloga stoleća naređene po tlorise negdašne Turopolske grajdne i bile su najlepše v selu. Sad su vuz te iže naredili nekakve pavilonske zgrade skemi su po mem mišlejnu nakazili lepotu one prve iž, ali i okoliša. Nu, saki ima pravo na svoj ukus! Nena je v zamuže bila pri Piškoviću od kud sem se kešneje i ja oženil, tak da smu imali iste: svekra (tasta) Mladena i svekrvu (punicu) Katicu rodom Fiolić z Male Mlake. Neninomu mužu, memu švogoru, je isto bilo ime Mladen, i cirkveno Josip, a za života mu se govorilo Braco ili Panta. To mu je stric Milček Pišković zmislil. Imali su dve curičke: Luciju i Anu. Lucija je išla v osmoletku, a Anči je imala par let kad je Mladen z tek napujnene četrdeset let mrl. Zaradi puno dobroga kaj je ludem naredil, pokojni Mladen Josip će baš ni bil na jeziku veliki vernik sigurno je zlatnemi slovi pri Bogu zapisan. Da spomenem samo onda kat se črdak, denešni farof, reskapalo i z Mraclina na Mlaku drevje prevažalo. Bil je organizator prevoza i glavni trušar. Ni žalil trošiti svoje peneze i ludem platiti pilo i jelo, od reskapajna črepa i sten, do istovarevajna drevja na Mlake. A bilo je oko pedeset gumejnakof i tuliko šaferof. Ta, materijalna strana je Bogu mejne važna, nu on je i na druge načine ludem pomagal čega se nogi sečaju i dendenes mi otom rad povedaju. Naročito oni skemi je delal. |
| Mira je v zamuže bila pri Martijnaku. Nejin muž Želko je živel v skromne ali idilične ižice z potkrovnemi sobicami, v vuličke ka se zove Zelengorska. Mama Nada rodom Krčmarič je bila z Buzina, a tata Stjepan Štef, Svetoklarec. Nijov sused samo z iže prek puta je bil Vladek Hromatko, akademski trubač i odličen saksofonist v negda popularnomu VIS "Dingosi". Vladek je bil prižejnenec na Mlake k Đurđice Glagolič, čeri Imbričine i otom sem već pisal. Mira i Želko imaju troje dece: Elizabeta ke rečeju Betika se prva zrodila, a onda sini Nikola Mika i Ivan. Po roditelskemi geni Želko je nasledil stas i dar lepoga pevajna. Više let, dok mu se štelo, je v Svete Barbare bil med predvodniki pevajna, a na Cvetnicu je više put peval Evanđelistu z Muke Isusove. | ![]() |
|
Na slike: Jakuševec na stare karte |