Tijelovo je svetkovina Tijela i Krvi Kristove. Bog prihvaća i hrani one koji ga traže. Svaka euharistija je spomen čin žrtve Gospodnje. Za naše sudjelovanje u činu Kristove žrtve, potrebna je naša spremnost za Svetu pričest, kako ne bismo na misi ostali samo kao puki promatrači, nego pravi saveznici – pričesnici.

Gospodin Isus one noći kad je bio predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen!" Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen!" (l. Kor 11, 23 – 25). Kako bismo postali uistinu saveznici Kristovi, njegovi bogonosci u svijet, potrebno je prići stolu Gospodnjem

Isus nam dalje govori: "Zaista, zaista kažem vam, ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu." (Iv 6, 53–56).
Naša malenkost ne dopušta nam dohvatiti i uistinu spoznati veličinu i blagodat ovih riječi. Toliko su važne ove Isusove riječi da bismo ih svakako morali uzeti ozbiljno. Bez Svete pričesti, nemamo života u sebi, ne možemo imati život vječni, jer nemamo Krista u sebi niti možemo ostati u Njemu. Pa ako to ne činimo, možemo li se onda zvati i smatrati dostojnim vjernicima i kršćanima? Zar nam u srcu ne odzvanja molba Kristova: "Ovo činite meni na spomen!" No, ponekad naša sloboda i nesmotrenost idu tako daleko da taj poziv ne čujemo – zanemarimo? Pa i sam je Isus rekao: "Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju." (Iv 6, 64).

Na važnost blagovanja večere Gospodnje ukazuje i sv. Toma Akvinski: "Tijelo hrana, Krv je piće – Kristovo je ipak biće sve pod svakom prilikom." Sv. Aurelije Augustin kaže: "Primajte što jeste – to jest Tijelo Kristovo – i budite što primate!" Svakako su značajni i ovi stihovi sv. Tome Akvinskog: "Sumit unus, sumunt mille, quantum isti, tantum ille." koje isusovac Milan Pavelić prevodi na hrvatski ovako: "Jeo jedan, jelo trista, svaki prima cijelog Krista."

Svakom od nas određeno je jednom umrijeti, a potom dolazi sud kad će trebati stati pred Onoga kome će svaka tajna biti znana. Zato nemojmo u nikojem slučaju omalovažavati Isusove riječi, jer On je sam rekao: "Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje sigurno neće nikada proći!" (Lk 21, 33).