Iako su imena sv. Joakima i Ane sve rjeđe na popisima mladih roditelja, svetkovanje njihovog blagdana još je živi događaj koji se rado slavi u kršćanskom svijetu. Život sv. Joakima i Ane nam, doduše, nije poznat iz Evanđelja, već su slike iz njihovog života sačuvane u apokrifnim spisima. Apokrifi su spisi nastali krajem Staroga Zavjeta te u drugom i trećem stoljeću nakon Kristova rođenja.
Takvi spisi nisu prihvaćeni ni u židovski ni u kršćanski kanon biblijskih knjiga. Crkva ih je čak i zabranjivala zbog romansirana stila i mnogih gnostičkih utjecaja, no vjernicima su bili omiljelo štivo. U jednom takvom – apokrifnom – spisu, sačuvan nam je sažeti životopis sv. Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije.

Sveti Joakim je bio potomak kralja Davida iz koljena Judina, a Ana je bila iz plemena Levijeva, kćerka svećenika Matana. Iako su se oženili vrlo mladi – u apokrifu stoji da se sv. Joakim oženio Anom kao mu je bilo 20 godina – živjeli su u braku i narednih pedeset godina, ali djeve nisu imali. Sigurno je da su ih zbog toga ljudi omalovažavali i smatrali nevrijednima što je i zapisano u apokrifu. Jednom je Joakim prinosio žrtvu u hramu, a svećenik Ruben ga je ukorio: "Nisi dostojan da se iz tvojih ruku primi dar, jer nemaš djece."

Tada se vjerovalo da onaj tko nema djece nije od Boga blagoslovljen. Joakima je to jako povrijedilo, pa je postio i molio od Boga potomka. Ani se, nedugo zatim, ukazao Božji anđeo i navijestio da će roditi kćer kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji i koja će roditi Spasitelja svijeta.