Gledajući život – imam dosta dana
Pa bih nešto znao i mogao reći
Čovjeku – da živi bez tuge i rana
Radosnoga srca – u miru i sreći

A nauk je ovaj poznat već odavno
I naplaćen krvlju Božjega Sina
Po njemu i krivi puti idu ravno
Do nebeskog carstva i rajskih visina

Al kad bratu kažem – nek ljubi i prašta
I cjeliva rane Krista raspetoga
Kaže da je moja uzavrela mašta

Ne priznaje živog – Svemogućeg Boga
Ni Kristovu ljubav što nam je donijela
To jedino svjetlo – na kraju tunela

Ta ljubav čista, ljubav bez mana,
zračila je iz Jakova
što ju je primila njegova Ana
postaje uzor svih brakova.

Bog im je ljubavi davao smjer;
život im nije bio bajka
ali je svima bio primjer,
nagrada za to je Božja Majka.

Joakim i Ana rodit će Mariju;
prečistu Djevicu, blaženu,
koja će na slavu nas sviju
biti majka Isusu, Božjem Sinu.

I Jakov i Ana, sve što su imali dadoše svijetu:
Majku koja Isusa rodi
i on će uz ovu Obitelj Svetu
voditi ljude k ljubavi i slobodi.

Ivan Gudelj - Jokić