Možda obrada ove teme nije baš za naš list, ali htio bih logikom izvući neku pouku, pozitivan smisao iz svih situacija koje nas prate u svakodnevnom životu.

Evo, iza nas je još jedno nogometno prvenstvo. Događaj koji je bar privremeno ujedinio suprotstavljene strane i primirio nesuglasice. I nije važno što je drvlje i kamenje padalo nakon svakog poraza ili neodlučenog, cijela nacija je bila jedno u bodrenju svoje reprezentacije. Možda na prvi pogled ne vidite nikakvu simboliku, ali prisjetimo se samo starih antičkih Igara za vrijeme kojih je bio mir i kada su bili zabranjeni ratovi i sukobi...

Možda bi nam trebalo malo više ovakvih događaja da ujedini ljude, pa makar i na trenutak. I nije važno što je reprezentacija za koju smo navijali svim srcem izgubila, važan je onaj osjećaj zajedništva koji nas je držao kroz nekoliko tjedana (ili manje).

Sjetimo se samo koliko je puta Isus spomenuo da su svi ljudi braća. Ovaj osjećaj zajedništva koji nas je držao, možda nas je malo, makar i na kratko povezao u jednu cjelinu, jednu zajedničku, sretnu i veliku obitelj. I napominjem još jednom, nije važna tuga što smo je osjećali, nije važan ponos koji nas je obuzimao, važno je da smo to svi osjećali zajedno, kao jedno. Važno je da pokušamo težiti prema ostvarivanju mira i zajedništva među svim ljudima.