U ranu zoru kapljica rose zablista na sjajnom listu. Neki je leptir u letu ugleda i prošapta: Kapljice, kako bi ti bila lijepa na mom plavom plaštu. Bila bi poput predivnog bisera. Letjeli bismo zajedno preko polja, rijeka i naselja. Pletući svoju mrežu, iz lišća proviri veliki pauk te ugledavši kapljicu rose reče: Svi bi se divili kad bi svojim bisernim sjajem ukrasila moju srebrnu mrežu. Ptice i insekti zadivljeno bi ponavljali: Kakve li ljepote! U tom se trenutku i mrav uspne na deblo drveta te zamoli kapljicu da pođe s njim i rasvijetli mu dom! Kapljica zbunjeno pogleda oko sebe i na zemlji opazi maleni, povijeni, skoro usahli list. Učini joj se da ga čuje kako žalostan ponavlja: Žedan sam… žedan sam… Ne oklijevajući, kapljica se skotrlja niz grančicu i pade na laticu uvenulog cvijeta, a on odmah oživje. |