U Mariji, majci Božjoj možemo promatrati poziv i dostojanstvo svake ovozemaljske majke: bila je izraelska djevojka, Josipova zaručnica, zatim trudnica, rodilja, majka i odgojiteljica Isusova, Josipova supruga i član Nazaretske Obitelji.

Ali, Marija je u otajstvu spasenja imala tako važnu, svetu i nenadomjestivu ulogu – ulogu žene Majke. Ni njoj nije odmah sve bilo jasno i ona je sve događaje pohranjivala i prebirala u svom srcu pa tako i sama napredovala na putu vjere, u čemu je imala punu podršku i smirenost Josipa. Oboje su kao supružnici u toj školi Evanđelja u obiteljskom domu u Nazaretu otkrivali da im je Isus kao dijete zagonetan. Svakako da im u toj obitelji nije bilo lako – pa uzorni i sveti život se nikada ne ostvaruje bez posebnih zahtjeva, napregnuća i odricanja – iako, uz poniznost, nesebičnost i posebnu ljubav.

Ovdje ćemo posebnu pozornost posvetiti ulozi Marije – Majke Božje. Marija je u svom poslanju ostvarila četiri velike uloge. Katolici o njoj – Isusovoj majci Mariji vjeruju u istine – dogme da je:
1. Bogorodica
2. Djevica
3. Bezgrješno začeta
4. Dušom i tijelom na nebo uznesena

Sve te dogme – istine Crkva je definirala i proglasila. Ni zadaća Crkve u proglašenju tih istina nije bila jednostavna. One moraju biti donesene u pravom trenutku razvoja vjere i Crkve, a istovremeno moraju biti i nepogrešive. Reći ćete, ako se radi o istinama kako možemo pomišljati o poteškoćama? Pa i Crkva je i ljudska i Božja; griješna i sveta. To je ne samo organizacija, ne­go organizam. Crkva je mistično tijelo Kristovo što ga sačinja vaju sva djeca Božja. Crkva je zajednica vjere, ali nije samo tek neka ljudska zajednica ili društvo, već dar koji dolazi odozgor. Crkvu uvijek saziva i gradi Bog po Kristu u Duhu Svetomu.

Pa pogledajmo te četiri velike dogme – istine:
1. Majka Božja – Bogorodica
Ta istina da je Marija rodila Isusa Sina Božjega definirana je na saboru u Efezu 431. godine, što je potvrdio i Kalcedonski sa­bor 451. godine. Marija, Bogorodica rodila je Isusa Sina Božjega , koji je pravi Bog i pravi Čovjek. Istinu Bogorodice posebno i­ staknuto slavimo na sam Božić i u čitavom Božićnom vremenu pa i na blagdan Blagovijesti. Klanjajući se Djetetu – Božiću, častimo ujedno i njegovu preslavnu Majku Mariju, koja je rodila Isusa, Bogočovjeka.

2. Majka Božja – Djevica
Naslov Djevica za Majku Božju prvi je put, u službenoj formuli Vjerovanja na saboru u Carigradu 381. godine, a prihvaćena je u Kalcedonu 451. godine. Ta istina također govori o Kristu, da je on djevičanski začet, po Duhu Svetomu, a ne po mužu. Prema Lukinom izvješću Marija pita anđela Gabrijela: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" (Lk 1, 34).

Pa i tu istinu znakovito snažno slavimo na sam Božić i čitavo Božićno v rijeme. Jednostavno ne možete u potpunosti slavit i rođenje Božića, Isusa Krista, ako istovremeno ne častite i ne promatrate i Djevicu Mariju – prijestolje Mudrosti. U Crkvi se to događa i na blagdan Bogojavljenja i na blagdan Svete Obi telji, jer po "svetoj Rodilji... po kojoj smo primili začetnika života", proslavljuje se uloga što ju je Marija ostvarila u otajstvu spa­senja. Upravo tada kada se klanjamo novorođenom Knezu Mira, klanjamo se i Kraljici mira, za taj poseban dar. Klanjamo se Kraljici mira, koja je vazda Djevica i Majka.

3. Majka Božja – Bezgrješno začeta
Istinu Bezgrješnog začeća u ime Crkve proglašava papa Pio IX. (bu­ lom "Ineffabilis Deus") 8. prosinca 1854. godine. Ispravnost te odluke Crkve, potvrđuje i sama Majka Božja – Gospa, u četvrtak, 25. ožujka 1858. godine, Bernardici Soubirous u spilji Massabielle prigodom šesnaestog ukazanja (od ukupno njih osamnaest) Gospe siromašnoj Bernadette. Gospa joj tog dana na francuskom dijalektu tog kraja izjavljuje: "Que soy era Immaculada Councepciou" ili engleski " I am the Immaculate Conception" ili jednostavno i najljepše hrvatski "Ja sam Bezgrješno začeće".

Tu istinu – dogmu slavimo uoči Božića, na dan Bezgrješnog začeća, pa i na dan – blagdan Blagovijesti ( čita se isto Evanđelje), pa i na blagdan Rođenja BDM – Male Gospe. Tom dogmom definirana je vjera Crkve kroz vjekove da je Marija od samoga začeća (od roditelja sv. Ane i Joakima) bila očuvana od ljage istočnoga grijeha i da je tako ostala bez grijeha čitavog svog života. Ona je bila milosti puna – puna Božjeg dara u izobilju.

4. Majka Božja – Dušom i tijelom na nebo uznesena
Veliku istinu o Marijinu uznesenju proglasio je papa Pio XII. 1950. godine (bulom " Munificentissimus Deus"). Marija je poslije svoga zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena na nebo. Mi ju promatramo kao Majku Božju u slavi. Marija je to doživjela prva od ljudi, a nakon svoga Sina – Bogočovjeka – koji nakon uskrsnuća i uzašašća, sjedi o desnu Boga Oca. No Marija je "samo" čovjek, baš jedna od nas. Ona nam tako pokazuje put, jer i čovjek je stvoren da bude dionikom Božje slave.

Tu dogmu Blažene Djevice Marije – Majke Božje o njezinom uznesenju na nebo, slavimo na blagdan Marijina Uznesenja – blagdan Velike Gospe.

Na kraju pozdravimo Majku Božju molitvom:
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom; blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike, sada i na čas smrti naše. Amen.
Majko Božja, najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Hvala Ti i slava Kraljice Hrvata. Amen.