Čovjek je u Edenskom vrtu jeo sa stabla spoznaje dobra i zla. On je unatoč Božjoj zabrani i upozorenju, koristeći slobodu koju mu je Bog dao otvorio vrata zlu, đavlu i otada se nalazi u borbi sa zlom. I razlozi mnogih naših padova i stoje u tome što nismo molili, tražili pomoć od Boga, nego se uzdali u sebe, u svoje snage, u slabe ljude oko nas. Velika je pogreška sve staviti i uzdati se u tijelo, u sebe, a tako i u drugog čovjeka, koji je isto tijelo. Ovdje se svakako moramo prisjetiti što je Bog još u Starom zavjetu, preko proroka Jeremije, rekao ljudima: "Ovako govori Jahve: Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod." (Jer 17, 5 – 8) Bog jasno kaže da čovjek, koji se uzda u sebe i svoje tijelo, koji se ne uzda u Boga, ne može dobro proći, on je, Bog kaže, proklet, on ne prepoznaje što je za njega dobro, gdje je njegova sreća, taj život koji živi je jednak usahloj pustinji, zemlji slanoj, nenastanjenoj. Ako je nenastanjena, znači da je prazna, taj život je zapravo praznina, a koga praznina može ispuniti, koga učiniti sretnim?

Razmislimo, već onako površno, što znači prokletstvo i blagoslov, a pravi značaj i težinu ovih riječi možemo naći u knjizi Ponovljenog zakona, u 28 poglavlju i vidjet ćemo da nije šala, vrlo je ozbiljna stvar izabrati blagoslov ili prokletstvo. I ovo je sigurno, ne zavaravajmo se i ne vjerujmo đavlu, da čovjek, bez Boga, koji se uzda u sebe i čovjeka slična sebi, može biti sretan! Kako god vam đavao prikazivao i vama se činilo, istina je, da je živjeti bez Boga i ne uzdati se u Njega – prokletstvo! A čovjeku koji se uzda u Boga, Bog obećava da će biti blagoslovljen, da se ne treba ničega bojati, da dođe i suša – nevolja, neće mu se ništa dogoditi, na njemu uvijek zelenilo ostaje, znači na njegovom životu neće ostaviti negativnog traga. I kad je sušna godina tj. nevolja, ne treba brinuti i tada će donositi rod, znači i iz takvih će situacija izvući dobro!!
Iz svega ovoga nadam se da nam je jasnije da trebamo poslušati Isusa i moliti, tražiti Božju pomoć, Njegovo svjetlo, u Njega se uzdati, inače naše slabo tijelo, naše slabe snage, neće izdržati, pasti ćemo.