Broj
57
Godina
6
Rujan, 2004.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Put u povijest
Sv. Luka evanđelist
Priča o anđelu
Božja pomoć
Hodočašće u Mariju Bistricu
Poezija
Molitva
Učiti od života
 
Marijana i Snježana Vlahović
Intervju: Hodočašće u Mariju Bistricu
(04. rujna 2004.)

Svake godine, prvu subotu u rujnu župa "Navještenja BDM" u Velikoj Gorici organizira pješačenje do Marije Bistrice. To je ujedno zavjetno hodočašće Majci Božjoj u Mariju Bistricu na zahvalu Gospodinu što nam je sačuvao Veliku Goricu i okolna mjesta od neprijateljske ruke u Domovinskom ratu. Svake godine se odazove veliki broj hodočasnika na tom duhovnom putu, a među njima se nalaze i Velikomlačani.

Svoje dojmove s nama će podijeliti Ana, Katarina i Juraj.

M&S: Koliko ste kilometara propješačili?
Juraj : Oko četrdeset.

M&S: Koliko ste dugo hodali?
Ana: Od 5 sati ujutro do 15 sati popodne, a Kata je zbog umora došla sat kasnije.
M&S: Kako ste se pripremali prije puta?
Ana: Vožnja biciklom kod bake u Liki (7km) i lagana šetnja uz brdo.
Katarina: Trčanje za dvogodišnjom nećakinjom, bježanje biciklom od Velikomlačkih pasa lutalica.
Juraj: Moje pripreme su bile samo na psihičkoj bazi.
M&S: Tko se švercao kombićem?
Ana&Kata: Jura!!! (šala) Trčao je za njim, ali mu nisu htjeli stati.
M&S: Što ste radili za vrijeme odmora (pauze)?
Ana: Sjedila!!!
Katarina: Mijenjala obuću.
Juraj: Nisam nigdje stajao, imao sam pregovore oko kombića.
M&S: Je li bilo kakvih neugodnosti, poteškoća na putu (ipak treba proći 40km)?
Ana: Poteškoće kod zamjena čarapa!
Juraj: Poderane tenisice!
Katarina: U silnoj brzini hoda nisam vidjela hidrant i naravno, možete zamisliti što se dogodilo (posljedica su modrice) - (smijeh)
M&S: Kako ste reagirali kad ste ugledali toranj crkve u Mariji Bistrici?
Juraj: Napokoooon!!!
Ana: Olakšanje, nakon što sam nosila sestričnu do cilja.
Katarina: Ako ne bude mjesta u busu, ja ću i natrag pješke.
M&S: Što biste na kraju poručili našim župljanima?
Ana: Sljedeće godine morate ići s nama.
Katarina: Ovo je doživljaj koji se pamti.
Juraj: Nek' vam bude žao što niste išli!

Nakon svečanog misnog slavlja i obilaska Marije Bistrice naši su se putnici duhovno ispunjeni i obnovljeni vratili kući, ali ovaj put na četiri kotača (autobusom). Zahvaljujemo se našim mladima što su nam predočili ovaj hodočasnički put i što su podijelili s nama svoje doživljaje.