Broj |
58 |
Godina |
6 |
| Listopad, `04 | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
Molitva |
|||||
| Marija |
| Molitva III |
| "U molitvi ustrajte , bdijte u njoj u zahvaljivanju!" (Kol 4, 2) Ovu značajku molitve moramo posebno izdvojiti, naglasiti. Možda nismo sigurni znamo li dobro moliti, ali ako smo ustrajni nema šanse da nećemo biti uslišani. Ono što trebamo upamtiti je to da trebamo moliti. Isus kaže: "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca otvorit će se." (Lk 11, 9-10) Tih riječi bismo se trebali češće sjetiti i vjerujem da bismo onda više i molili! Sv. Jakov u svojoj poslanici kaže: "Nedostaje li kome od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja , i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer, kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina..." Ovdje vidimo koliko su povezani vjera i molitva! Bog postoji i ako je nešto obećao to će i učiniti – ako s takvim pouzdanjem molimo, bit ćemo uslišani – makar neko vrijeme Bog i odgađao našu stvar, uslišanje naših molitava. Znajmo da i to odgađanje sigurno pridonosi našem dobru, jer Božja riječ kaže da sve pridonosi našem dobru (Rim 8, 28) I promijenimo naviku da od Boga tražimo samo hranu za tijelo. Bog nas je stvorio i želi nam u svemu pomoći. Još više nego naše tijelo, jer zna pravu vrijednost i trajnost svega, želi izgrađivati nas, naš duh, našu osobu. |
![]() |
|
|
Tražimo ga darove Duha, čitajmo o njima u 1. poslanici Korinćanima 12, 13 i 14 poglavlje. Sve nam to treba ne samo za našu izgradnju, nego i za zajednicu, Crkvu kojoj pripadamo. Samo tražimo i Bog će nam dati rado i bez negodovanja! Imajmo pouzdanje i vjeru u svojim molitvama i sigurno ćemo dobiti što tražimo! Ovdje se svakako osvrnimo na ovo: "...Otac vaš koji je na nebesima..." |
| Koliko smo zapravo svjesni, uvjereni da nam je Bog Otac? Isus i molitvu koju nam je dao, počinje sa – Oče naš. Želio nam je reći da je Bog naš Otac i da mu tako pristupamo. Zašto mislimo da ocu tjelesnom, kojeg imamo ovdje na zemlji, možemo pristupati s povjerenjem, vjerujemo da će sigurno raditi za naše dobro, a Savršenom, jedinom dobrom, Ocu Nebeskom, ne pristupamo s vjerom? Što je u pitanju: ili mu ne vjerujemo da govori istinu, da je naš Otac ili mu ne vjerujemo da je dobar Otac? Kad bi mu vjerovali da nam je Otac i to najbolji Otac sigurno bi naše molitve bile popraćene velikom vjerom i pouzdanjem i sigurno bi se u svemu oslanjali na Njega! A taj naš Dobri Otac kojem smo napokon povjerovali sigurno ne bi dugo odgađao našu stvar, nego bi "ustao žurno" u našu obranu! (uz Lk 18, 8) I sv. Jakov nas ohrabruje u svojoj poslanici: " Mnogo može žarka molitva pravednikova . Ilija bijaše čovjek baš kao i mi ; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj." (Jak 5, 16b-18) Molimo žarko i mnogo ćemo postići! Nikako ne smijemo propustiti uočiti, upamtiti i koristiti u svojim molitvama onu Pavlovu preporuku da u molitvi bdijemo sa zahvaljivanjem ! Naše zahvaljivanje u molitvi očit je znak i naše vjere da će nam Bog molitvu uslišati! I Isus kaže: "Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!" (Mk 11, 24) Očito ako vjerujemo da smo postigli, onda ćemo sigurno i zahvaliti. Naše zahvaljivanje u molitvi očituje našu vjeru, a naša vjera čini da nam molitve budu uslišane! Dalje u evanđelju po Marku Isus kaže: "No, kada ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." (Mk 11, 25) Ni ovaj dio molitve ne smijemo nikako zanemariti, jer nam je to isto Isus dao i u molitvi Očenaša. I tako je jasno iz njega da naše opraštanje drugima uvjetuje i Božje opraštanje nama! |
|
|
Morali bi to jako ozbiljno shvatiti! Jer ako mi ne opraštamo drugima, ni Bog nama neće oprostiti. Prisjetimo se što Isus kaže:"Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića ." (Mt 5, 23-26) Znači, ako mi ne oprostimo, neće ni Bog nama, a sav dug moramo platiti, do posljednjeg novčića, mogli bi se naći u vrlo teškoj situaciji! Bilo bi svakako za nas najbolje da ozbiljno shvatimo ovo upozorenje i vrlo zauzeto radimo na praštanju. Tu je svakako korisno spomenuti ono iz hvalospjeva ljubavi, jedna značajka ljubavi je da prašta i zaboravlja zlo. Trudimo se praštati i zaboravljati zlo koje su nam drugi učinili, tako će onda Bog i nama! Ako nam je teško oprostiti i tu molimo Boga Oca da nam pomogne, da izliječi naše rane koje su nam drugi zadali svojim grijesima, da nam pomogne oprostiti, mi donesimo čvrstu odluku da želimo oprostiti, a Bog neka to izvede do kraja. On je sam rekao: "Bez mene ne možete učiniti ništa" (Iv 15, 5) Učimo se Bogu obraćati iskreno, svim srcem kao pravom Ocu, s punim povjerenjem! |