Ljudskom srcu mrežu neprestano plete
Đavo – što u zlobi nikad nema mira
Lukavo je prede – da u nju uleti
Duša koja neće – Krista za pastira

On na ljudsku dušu novi teret stavlja
Kažu kako nama nema oproštenja
Ni milosti Božje – niti otkupljenja
I sve ove laži – uporno ponavlja

Nastoji nas tako držati u vlasti
Strahom od krivice od nas čini roba
Da bi vjeru mog'o iz srca nam krasti

Ali Kriste to je pobjeda najveća
Što je slavnom smrti savladao Zloga
Slobodnim od grijeha – u nebu je sreća

Znam da ću te sresti u tišini noći
Dok srh tvoga bića teče mojim bilom
Vrata svoga srca otvorit ću širom
i kada uđeš dotakni me krilom

Moje zemno biće neka te ne smeta
Blagim daškom mira samo ga natkrili
Tek mi dušu takni k'o pelud sa cvijeta
I na tren zašušti u nebeskoj svili

Primi moju ljubav k'o dar što se truni
Kao zrelo zrnje u vrelini ljeta
Da iznikne cvijetak u Kristovoj kruni
I neka u njoj do vječnosti cvjeta