Broj
58
Godina
6
Listopad, `04
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
 
Put u povijest
Prečasni Ladislav Loina
Živjeti za druge
Televizijsko ispiranje mozga
Priča o samuraju
www.barka.com.hr
Poezija
Put
Molitva

Posveta

  piše:
  Nikola Maković
Put u povijest
 
 
 
 
 

V. po redu sin ŠTEVIĆ je osnoval familiju na Dolne Lomice de se priženil. Ojnem neznam puno nek samo da je negva čer Zlata poznata po znajnu i pameti v cele Hrvacke. S pesmami i štivom kaj spisava proslavla naš govor i celi Turopolski kraj.

VI. Toma ili TOMAŠ Iščev se priženil k Jane Šnajderove, moje mame stare Jagice Glagoličeve sestrične. Saka je bila od jenoga brata. Jana Lackova a mamastara Đurina. Iža vuke su živeli je bila na vulice ke se onda kak i denes govorilo Šnajderova. Na početku vulice de je sat Vatrogasni dom su bili Mikca Lackoviča. Dojne ižica mega pradede po mame Đure, a mam polek Lackova. S te je iže Kata, našega poznatoga i priznatoga slikara Drageca majkastara. Ona se vdala za Tončeka Trumbetaša, Štefčevoga oca, v Dolence. Brat Šimek Lacković se priženil k Dorice Krilčič, f hižu ka je negda bila zajdna na Štefanove vulice. Jana je ostala na dedovine i žnum je Toma Cundeković Iščev po Božjem planu imal više dece, po starosti ovak poslagane, muški onda ženske:

1. Mikić je oženil Maru od Krajačićov z Rašč, z drevene ižice ka mi je v dobrom pamčejnu od onda kak smu na Odru kmeše pešice išli. Mikić je skup z sestrum Rezum ka je koj dekla bila mamina pajdašica, mene bil krsni kum. Reza je bila mamin rod i pajdašica. Mikič i Mara su imali jedinca Iveka ki se zeškolal za inđinera. On je ledik i z mamum žive na Putine(Napredek) v iže naređene iza II. sv. rata. Vute iže su jedno vreme živeli brati Franc i Štefan s familijami i tu su jem se rodila deca. Štefanu jedinica Katica a Francu Božica i Anka. Štefana je po delidbe dopala štala ku je s toga grunta dal presložiti k Glagoliču na rodni grunt moje mame teroga je tata kupil sestre Zlatice.

2. Franca komu su govorili Brenzar je prešel na staro dvorno mesto. Nega se sečam koj mlekara. On, Mikič Števin, Štefanof i Mijič vrtni, su bili rezigrani trojec ki je po naruđbe mogel prebirati na inštrumentu ispod kraležnice. Ja se toga nijovoga naslađivajna sečam, jerbo sem koj dečec mame kante v bisaga vozil na cug petak sako jutro. Franc je bil ožejnen kak i Mikič z Raščankum, rodom od Kosa, a rezvedenum od čoveka ki se prezival Vodopevec. V Rašče poznata frizerka Milica je nezina čer s tem čovekom.

3. Stjepan ili kak su mu govorili Štefan je bil ožejnen z mojum sestricum Zlatum. Kad se 1957. vdala miraz je otpelan v ižu na Putine a dnevni život se odvijal pri Iščeve. Moj krsni kum je bil koj neke vrste starešine vute obiteli ka je još jedina v selu živela na zadružni način. Štefan se bavil z kojnsko-kravskum trgovinum i ak je kaj dobil daval je v kasu skum je respolagal starešina Mikič. To je potrajalo do smrti nijove mame Jane iza tere su se podelili i rezišli po selu. 4. Ivica se priženil k dovice Janiču, jedinice Jure i Jage Kramarič. Žnum je imal jedinca Juru skem žive. Jedini je živeči od se Tomine i Janine dece.

5. Lacko se ni nigdar ženil. Knemu sem koj dečec z Dragec Ilenič Bajsmenovem dolazil gledet kak lovi štiglece. Znal je narediti krletke i spružala z bedzga. Spružalo je imalo jeden jeziček ki je bil napet med vrati i gnezdom s toricami na teremi je bilo konopel. Kad je štiglec stal na gnezdo jeziček je popustil i vrata ka su bila odozgora su se zaprla i štiglec je bil vlovlen. Negda ni bilo hidrofora ni javnoga vodovoda. Saki je na svem gruntu imal cev zabitu v zemlu a otprilike trifrtal metra ober zemle je bila našaraflena pumpa. Vute pumpe je bil jeden stap ki je išel gore dole i cukal vodu malo pomalo zezemle. Lacko je po zabijajnu cevi za pumpe bil selska legenda.

6. Barič se vdala k Iveku Šurmanoviču v Rašče s kem je imala jedinca Iveka.

7. Reza se vdala za g.Srečka Lendič rodom z Vrgorca. On je bil v civilu viši milicijski činovnik i delal je v Đorđičove. Ja sem mu govoril kum. Mislim da vuno teško vreme nikomu ni odmogel a pomogel je komu je mogel. Z Rezum je imal jedinca Mireka ki si je ižu naredil na Gorice i vujnu se preselil z iže v Bosutske vulice v Trjnu vuke se rodil i preživel del života. Mirek je ožejnen z dobrum ženum Maricum rodom z Međimurja skum ima dvoje dece.

8. Marica je bila črnokožna dekla i nesretno je nastradala pod kotači auta v četrdesetom letu. Ni se vdavala. Ostalo mi je f sečajnu da je imala zlatni zub. Ja z velikem poklonom zafalevam kume Jane i Tome teroga se ne sečam. Oni su imali puno dece ali na žalost nijova deca kak sem već ranije pisal i za Cujnke na Gorice nisu zrodila onuliko kuliko su imali Jana i Toma. Ali to je naša opće hrvacka žalost. Dok ovo pišem mesec je studeni, predstavlaju se razne hrvacke stranke i pojedinci ki su se prijavili za izbore 2003. Svi osim bivše komunistof pripovedaju da nas je malo i pitaju se do bu delal ako si bumu imali po jedno ili dvoje dece. Mene su moji, a tak su i drugi govorili svojemi: odi f školu buš gospon, nebuš se mučil koj ja. I, sad si imamu nekakve škole, a sejedno nam drugi dohajaju i pamet prodavaju. Kakve su to onda naše obiteli i škole. Mesto rože raste ambrozija i živica, a mesto znajna caruje droga, reketarejne, lihvarejne. Osobno budućnost mi se ne čini nekakva, jerbo su ludi Bogu i Božem redu pleča okrenuli.

Na slike: Prije pedeset let (11.1954.g.),
Jagica Lackovič Kolaričkina zamenila je ime v čs. Margaretu,
v samostanu Karmeličanki na Brezovice.

Najkrajše: F trejte desetine dvajsetoga stoleća z pobožne obiteli Janka i Jagice Glagolić, duf Božji pozval je med časne moju tetu Rožu, redovničkim imenom Lovrinu. Isto se dogodilo fajn let kešneje obiteli Jure i Janiča Kolaričkinoga. Jagica je sat v karmelu Klošter Ivaniču.