Broj
59
Godina
6
Studeni, 2004.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
 
Put u povijest
Intervju s biskupom Košićem
Oblak i sipina
Molitvena zajednica
Molitva
Sveta Lucija
Poezija
Majka - srce Crkve
Vrijeme
 
Marija
Molitva IV
 

Što još u molitvi ne smijemo izostaviti? Što svakako treba biti sadržaj naših molitava, našeg razgovora, naše komunikacije s Bogom? – Slavljenje Boga! Trebamo Bogu dati slavu, proslaviti Njegovo ime! Sveti Pavao kaže: "Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!" (Ef 5, 19b). Nadalje u poslanici Kološanima kaže: "Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!" (Kol 16b). Evo ideje kako moliti kad ne znamo kako moliti i što moliti, samo slavimo i hvalimo Boga! Nađimo si psalme, pjesme duhovne i od srca slavimo i hvalimo Boga! Vidjet ćemo tada kako i sve naše muke i nevolje nestaju pred slavom i veličinom Božjom! Vratit će nam se vjera i pouzdanje u Boga, shvatit ćemo da tom našem Svemogućem i Dobrom Bogu ništa nije nemoguće i otvorit ćemo vrata Bogu da čini čudesa i mijenja naše okolnosti na slavu svoga imena. Tu se svakako moramo prisjetiti događaja iz Djela apostolskih kad su Pavla i Silu zatvorili u tamnicu i noge im stavili u klade. "Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu , a uznici ih slušali. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi."( Dj 16 25-26). Situaciju u kojoj su Pavao i Sila našli mnogi bi gledali kao poraz, razlog za očaj i jadikovanje. Ovdje nam je dan i primjer kako se kršćani trebaju ponašati u naoko teškim, očajnim, bezizlaznim situacijama – moliti – pjevajući! Time dajemo na znanje svim silama tame, da je naš Bog iznad svega, da se mi samo Njemu trebamo obratiti i njemu predati gospodstvo nad našom situacijom i vidjet ćemo!

Naš Bog je silan Bog! Nikako nećemo propustiti uočiti kakvu je veliku pobjedu Bog izvojevao u ovoj naoko bezizlaznoj situaciji Pavla i Sile. Tamničar je prepoznao silu Božju i pitao što treba učiniti da se spasi. Odgovor Pavla i Sile bilo bi dobro da zapamtimo i nosimo u srcu, jer nam je sigurno svima stalo ne samo do nas, nego i do naših domova! – "VJERUJ U GOSPODINA ISUSA I SPASIT ĆEŠ SE – TI I DOM TVOJ!" Te riječi neka nam budu ohrabrenje i nada za nas i naše obitelji. Dakle obratio se i krstio tamničar i svi njegovi, Pavla i Silu su došli izvesti iz tamnice sami oni koji su ih i bacili u tamnicu, nagovorili su ih da izađu iz tamnice i zamolili da odu iz grada. Dobro je još tu nešto primijetiti, netko bi kad bi vidio kako su Pavao i Sila, koji su služili Bogu, naviještali Njegovu riječ, prošli - zatvoreni u tamnicu, bačeni u klade – rekao, pa gdje je tu njihov Bog. Ali pogledajmo, ova muka Pavla i Sile kakvim je velikim plodom urodila, obratio se tamničar i svi njegovi, Pavao i Sila pušteni, čak zamoljeni da odu iz tamnice i još su zaradili veliku plaću na nebu.

Sjetimo se u Govoru na gori što Isus kaže: "Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju…velika je plaća vaša na nebesima." Kad nas zadesi nevolja bilo bi dobro da razmišljamo, kakav plan Bog ima kad je to dopustio i kakvu će veliku stvar Bog iz toga izvesti, ako mu ostanemo vjerni! Jer On sve okreće na dobro onima koji ga ljube! (Rim 8, 28). Znači naučimo slaviti i hvaliti Boga, to je dobro i moguće u svim situacijama. Ne dajmo se zanijeti kad nam ide dobro pa zaboraviti na Boga, nego ga slavimo i hvalimo i tada prisjećajući se da svaki dobar dar dolazi od Boga. (Jak 1, 17). A isto tako ne dajmo se poraziti teškim, naoko lošim i bezizlaznim situacijama, podajmo mu slavu i hvalu znajući da je Bogu sve moguće! Još nešto, u Psalmu 9, David poziva da slavimo Boga svim srcem svojim, kad nešto od svega srca radimo, pogotovo kad nešto ili nekoga slavimo. onda se to na nama i vidi, nisu nam lica tmurna, nismo ukočeni, sigurno ljudi vide i na našem licu, ponašanju, slavlje i radost! Nemojmo se bojati da se na nama vidi radost i slavlje zbog našega Boga! Zašto da se tu ne prisjetimo kako se David veselio kad je Kovčeg Božji ulazio u Davidov grad: "...ode David i ponese kovčeg Božji... u Davidov grad s velikim veseljem... David je igrao iz sve snage pred Jahvom , a bio je ogrnut samo lanenim oplećkom." I ovo primijetimo – "...Šaulova kći Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skače i vrti se pred Jahvom, i prezre ga ona u svom srcu...

Kad se David vratio kući da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova kći Mikala iziđe u susret Davidu i reče mu: "Kako se časno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!" Ali David odgovori Mikali: "Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto sveg njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom ću igrati! I još ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš pred njima ću biti u časti" A Mikala Šaulova kći ne imade poroda do dana svoje smrti." (2 Sam 6, 12-23). Iz ovoga možemo puno stvari naučiti; kako se kralj David nije sramio pokazati radost pred Bogom i na oči drugih ljudi, nije mislio što će drugi reći ako on pokaže radost zbog Boga, čak je bio spreman da ga drugi zbog toga izrugaju, prezru, sam kaže – još ću se dublje poniziti. Njemu je bilo važno samo da Bogu iskaže slavu i čast, a znao je da i oni koji iskreno štuju Boga da će se isto tako veseliti. Bilo mu je više stalo do slave Božje nego do slave ljudske. Pripazimo na to u svojim životima, sjetimo se što u Ivanovom Evanđelju piše o Isusovim suvremenicima: "Jer više im je bilo stalo do slave ljudske nego do slave Božje." (Iv 12, 43). I zbog toga nisu krenuli za Isusom!