Broj
Godina
Svibanj, 2000.
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
6 |
Godina |
2 |
Svibanj, 2000. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
Ugasi TV! |
||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Tanja Petrović |
| Ugasi TV! |
 |
 |
Kako si? Kako provodiš današnji dan? Znaš li da mama ima novu frizuru? A brat nam se zaljubio preko ušiju! Ne znaš?! A sigurno znaš što se događa u “Labirintu strasti”. Znaš koliko je jučer Dinamo pobijedio Rijeku! Znaš da danas ima cjelovečernji sportski progam na trećem! Jesam li pogodila? Djeca rastu brzo. Sigurno su i tebi odrasli to često govorili dok si rastao. Znaš, ni danas se ništa nije promijenilo. Dok trepneš, tvoj mali sinčić ili kćerkica postanu odrasli ljudi. Očito nisi u moći da to spriječiš... |
| Ali ipak možeš nešto učiniti. Imaš priliku biti s njima svakog trenutka njihova odrastanja, pratiti ih, blagoslivljati... Reći ćeš da to i radiš: svi zajedno gledate navečer televiziju, ujutro idete svatko za svojim poslom, ručate kako koji stigne kući i opet se skupite navečer – pred televizorom! A ako netko i počne pričati, svi ga ušutkaju: “Zar ne vidiš da gledamo film?!”, “Ne budi dosadan!” ili slično. |
| A možda je baš danas htio reći nešto što mu dugo leži na srcu, neki mali problemčić koji bi zanemarivanjem mogao postati ogromnim. I kad dođe do toga – svi smo zbunjeni, nije nam ništa jasno i pitamo se kako je došlo do toga da se naše dijete drogira, da naša mama ima čir na želucu, da naš tata pije.
MI SMO KRIVI za one “prljave huligane, narkomane, pijanice” koje gledamo s visoka prolazimo li pored njih. MI SMO KRIVI kad naši roditelji, brat i sestra izgube osmijeh s lica, kad se svi deru na sve, kad dijete odraste neupućeno i nespremno za ovaj svijet. MI SMO KRIVI... Mi smo oni pravi ovisnici – o televiziji, kartama, pivi s dečkima, trač-partijama sa susjedama... Stanimo tome na kraj! Želiš li kvalitetno, dobro i sretno živjeti? UGASI TELEVIZOR!! Reci ženi da ju voliš, reci mužu da si jedva čekala da se vrati s posla. Pitaj dijete ima li problema... pusti ga da priča! A kad dođe vikend… čeka me gomila posla: trebam pospremiti kuću, oprati auto, kopati vrt, otići na Hrelić (nikad ne znaš što možeš pronaći), obaviti kupovinu... I tako mi ode cijeli vikend, jedva da predahnem. Je li tako? Hej, pa ti stvarno ne znaš kad je dosta! Ne budi rob materijalizma, neće se svijet srušiti ako baš danas ne obrišeš stepenice! A kad ćeš?! Za te stvari – uvijek ima vremena! “Pusti mreže sve i sve poslove...”, posveti ta dva dana Bogu! Otiđi u prirodu, budi uz obitelj! Uživaj u suncu! Uberi cvijet i daj ga voljenoj osobi... Vidjet ćeš kako će te Božja milost ispuniti snagom, ljubavlju i mirom. Molim te, učini barem nešto od ovoga, barem jednom nakon što pročitaš “Barku”. Ne traži izgovore! Ne žali se uvijek! Život će ti proći, a suviše je dragocjen da ga propustiš. Neka Otac blagoslovi tebe i cijelu tvoju obitelj. |