Broj |
60 |
Godina |
6 |
| Božić, 2004. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| Patnja | Poezija | Hrvatska himna | blagoslov |
|---|
caritas |
|||||||
| Doroteja Grubačević |
| Caritas |
Svake nam godine iznova Gospodin Isus daje novu priliku da se u nama pokrene ljubav da se možemo što više približiti čovjeku koji je na bilo kakav način izgubio životnu nadu. U većini slučaja, takva osoba i nije predaleko. To je možda naš bližnji kraj kojega svakodnevno prolazimo. Rođendan Isusa Krista spontano ulijeva radost u kršćansku dušu i čini nam se da svako dijete očekuje da ga pomilujemo i rukom dotaknemo malu ručicu, darujući mu samo sitnicu. Sklonost darivanju ukorijenjena je duboko u čovjekovom srcu: svaka je osoba svjesna želje da stupi u kontakt s drugima i ostvaruje se u punini kada se drugima slobodno daje. |
![]() |
Kako se raduje umorna stara majka ili iznemogao stari otac kad u toplini zajedničkog doma može podijeliti radost blagdana sa svojom djecom, onima kojima su darovali neprospavanenoći i dnevne brige u radu za kruh svagdanji. Naravno, nebeski otac se raduje kada je njegova svaka ovca zbrinuta. Ne smijemo nipošto pamtiti roditeljske greške, jer ćemo ih i mi imati do starosti, što se najčešće događa kada posjetimo starca ili staricu u dalekom selu. Ponegdje nađemo stare roditelje koji sa tugom pričaju o svojoj djeci: "Nismo mogli djeci pružiti što su očekivali pa su krenuli u Kanadu, Australiju i ne žele se vratiti. Malo novaca što nam pošalju ništa nam ne pomaže, ako nam netko ne ode kupiti što trebamo. Daleko je do mjesta gdje se mora nešto obaviti." Briga za ogrjevno drvo i topli pokrivač, najviše je i najbolje što stara baka i djed trebaju u predugoj zimskoj seoskoj noći. Potražimo takvu staricu ili starca za ove blagdanske dane i obradujmo ih pružajući im ruku ljubavi. Otvorimo im prozore našega tijela, a to su oči u koje nemoćni ravno gledaju. U oku se vidi radost. Oči su kao iskra svjetlosti i kada vesele oči zasjaju radošću, cijelo lice prenosi radost u nemoćnu dušu koja to od vas očekuje. Tako postajemo dio Caritasa te neumorne ljubavi koja se daje i onda kada ne slušate svoju bol, već razmišljate boli li nekoga još jače. |
Možda je u vašoj blizini obitelj sa djecom kojoj se ne daje dovoljno ljubavi radi nedostatka financijskih sredstava ili je negdje razlog alkohol i druge nerazumne nevolje. Ne ostanite ravnodušni. Približite se nenametljivo, sa puno pažnje, jer ne prima se pomoć uvijek razumno. Nekad se mora oprezno sa ranjivim čovjekom. Ne očekujmo hvalu, jer ljubav i hvala ne idu zajedno. Kada se pak od vas očekuje puno, a možete učiniti malo, ne dozvolite da se u vama ugasi svjetlo ljubavi koje će vas voditi da jednoga dana učinite puno. Pružiti ljubav onome koji ne zna uzvratiti ljubavlju, jačat će snagu duha i tada zahvaljujte našem Stvoritelju od kojega smo primili dar ljubavi koju možemo pružiti bližnjemu, a da ništa ne očekujemo za uzvrat. To je tada istinska ljubav koja se ne hvasta i ne nadima. Radimo tako da kraja svoga puta da Novorođenom Spasitelju dođemo umornih ruku od učinjenih dobrih djela. |