Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
60 |
Godina |
6 |
| Božić, 2004. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
č.s. Margareta |
Patnja | Poezija | Hrvatska himna | blagoslov |
|---|
| Nikola Maković |
| čs. Margareta Jagica Lacković |
| (Prigodom 50. obljetnice redovništva) |
| Za obitelj Juraja pl. Lacković godina Gospodnja 1928. bila je posebno blagoslovljena. Naime, prema promislu Božjem iz krila njegove žene Ane, rođene Novosel, rodila se djevojčica živahnih očiju i prelijepih rumenih obrazića, koji su joj uz bujne pletenice bili ures, sve do vremena kada sam je i ja počeo poznavati. Prema ondašnjem običaju, roditelji, posebno vjernici rimokatolici, svojoj su djeci kod obreda Svetog krsta odabirali i nadjevali imena rimskih mučenika koje je Crkva stavljala za uzor vjerničkom puku. U to vrijeme, posebice na selu, narod nije znao nikakvih stranih jezika osim malo latinskoga, koji je bio službeni jezik rimokatoličkog bogoslužja. Već nakon kratkog ovozemnog života ovi pobožni roditelji uvidješe dobrotu i blagost te male ljupke djevojčice, te slijedeći ukus devetnaeststoljetne crkvene predaje izricane po nasljednicima Isusa Krista na tronu Odranskih župnika, nadjenuše joj prelijepo ime Agata. Dragi otac Jura i dobra mati Janić odabrali su ime vjerojatno i ne znajući detalje mučeništva ove Catanijske plemkinje, koju u doba cara Decija konzul Kvincijan poradi udvornosti radi neuzvraćene ljubavi, prijavi kao kršćanku. Oko godine 250. krvnik joj odreza grudi, a potom je spale na kovačkom ognju. Osobno me žalosti kad danas roditelji, poglavito oni koji govore da su rimokatolički vjernici, lutaju tuđim putevima i odaberu ime koje ne pripada bogatom rimokatoličkom rasadniku imena. |
| Prema prijevodu, ime Agata znači dobra, kreposna, i odgovara našoj djevojčici Agati, ili Jagici, rečeno milim kajkavskim jezikom, koja je rasla u sretnoj i vjerski sređenoj katoličkoj obitelji. U njenoj obitelji, vjera u Boga nisu bile samo isprazne riječi ili folklor današnjice, već je u punini Božje objave tumačena i življena. Rastuči u vedrom i pobožnom ozračju nekako joj je nebeski Kralj bio bliži od vršnjaka s kojima se igrala, rasla i pohađala šk olu. Možda i zbog blizine kapele Svete Barbare čija bi se sjena u ljetnim popodnevima nadvijala nad njihovu kućicu. Kako joj je osim nabrojenih tjelesnih dara Bog dao i talent dobrog učenja i pamćenja, nekoliko je mladića naučila ministrantske tekstove na latinskom jeziku. Uz tada obavezan ručni rad koji su mlade djevojke preuzimale od svojih majki tako je sazrijevala i Jagica, radeći i pomažući u svim poslovima svojoj majci u kućanstvu ili tati na polju. |  |
 |
| Nu, u zreloj misaonoj dobi Gospodin prepozna mudru djevicu te ona odluči svijet ovozemnog ropstva zamijeniti svijet om prostranstva slobode duha. Ovakvo poimanje slobode meni tada nije bilo razumljivo, a nažalost kod mnogih mojih vršnjaka je to razmišljanje zacementirano bez obzira na zrelost koja dolazi s godinama. Sjećam se da sam maglovitoga Studenoga 1954.g. kao devetgodišnji dječačić bježao za drvenim zaprežnim kolima u kojima je zajedno sa skromnim mirazom odvezena Jagica, kojoj se po njezinoj staroj mami rodom od Kolarića iz Hrašća, reklo Kolaričkina. I plakanja se svojega sjećam jer me nisu pustili na kola, posebno zato, jer je vozač kola bio je moj pokojni otac. Nakon kratkog trčanja za kolima posustao sam i žalostan se vratio doma. Kada se tata navečer vratio, pripovijedao je kako je Jagica primljena u samostan Karmeličanki u Brezovici i kako su se za njom zauvijek zatvorila samostanska vrata. |
(Nastavak u slijedećem broju) |