Može li čovjek biti ravnodušan prema svojoj budućnosti, sreći, smislu života? Je li svjestan mogućnosti i odgovornosti da svojim nesmotre­nim i nehajnim odgovorom promaši život – promaši susret s Gospodinom? Je li siguran da kuću života gradi na stijeni, a ne na pijesku? Da li se je odlučio za Boga, jer ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji. Sudbonosno je pitanje i opredjeljenje za ili protiv Isusa Krista. Moguće je da čovjek stane nasuprot Kristu – Logosu. Logos u prijevodu ne znači samo riječ, nego i smisao. Dakle, stati nasuprot Riječi – Smislu, znači izabrati besmisao; još točnije – postati besmisao. I tako se događa da se ostvari ona sudbina izrečena – Njegovi Ga ne primiše... Ne primiše Milost, a prema Petru Lombardu: "Milost je sam Bog prisutan i djelatan u nama." Bog je Ljubav, a čovjek je stvorenje koje samo pokušava ljubiti.

Izbor nam je slobodan, ali naravno moramo biti spremni i za sve konzekvence – posljedice našeg opredjeljenja. Da bi čovjek stigao do pravog cilja, mnogo je važnije kamo se uputio od same činjenice kako i koliko brzo napreduje. Važna je odluka kojim putem? Može se odlučiti za sve ili ništa. Dakle, moj život može postati smisao ili besmisao? Sam Isus nam govori: "Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriče pred ljudima i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim." (Mt 10, 32-33). Poznato je kad god je Isus htio naglasiti posebnu važnost svojih misli, onda je to izrazio i potvrdom i negacijom istovremeno. Prorok Ezekiel nam pripominje: "Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim – riječ je Jahve Gospoda." (Ez 24, 14).

I kada gledamo ljude da i dalje žive kao da Boga nema, onda pomišljamo ili na njihovu hrabrost ili neznanje kao da nisu svjesni ili nisu dovoljno razmislili i spoznali za što su se to odlučili. Nevjerojatno je da odgovor na tako važno pitanje kao da prepuštaju nekom drugom ili ga jednostavno odgađaju... Na temelju vlastitog iskustva i iskustva okoline, čovjek razabire i spoznaje da je pozvan u struju života – življenja i da se s time treba pomiriti, ako ne želi izazvati još veću "nevolju" ako joj se samovoljno odupre. Ničega eto nemamo što nismo primili, a sve je izvan naše volje? U nama se eto skriva jedan otajstveni Neznanac koji nam izmiče... Njega upravo hoću, njegovoj se volji prepustiti i prihvatiti ju, jer inače uviđam svoju nemoć i bespuće – ali ni to bez Njegove Milosti ne mogu ostvariti.

Međutim, već smo rekli da se čovjek može odlučiti, budući mu je vlastita volja na raspolaganju i za varijantu da on neće da Bog bude za njega. I nastoji uvjeriti sebe da Bog uistinu za njega ne postoji. Međutim, istinski ne može promijeniti stvarnost – zbilju, jer Bog i dalje postoji..., samo što on ostaje u životu – bitku, ali bez Boga. A kada Bog potvrdi ovu samovolju, čovjeku se očito ne piše dobro...? Ispada da bi stvor htio diktirati Stvoritelju. Ispravno je rješenje i za nas blagoslov jedino da prihvatimo Boga i da On za nas bude ono što uistinu jest, jer On je u nama više od nas samih; spoznajemo Ga samo tako što ga nadnaravno spoznajemo darom vjere. Svakako se u životu moramo odlučiti jesmo li sami sebi dovoljni, želimo li ostati u laži i zabludi, kao neki sveznadari ili ćemo se prepustiti slobodno Božjoj Volji i živjeti kao djeca Božja. "Kao Stvoritelj, Bog je u nas ucrtao početnu 'skicu bivstvovanja'. Tijekom života treba da se našim sudjelovanjem to božansko stvaralaštvo dovrši uz punu odgovornost svakoga pozemljana bez iznimke. Pred intimnošću i ozbiljnošću toga sučeljavanja sa Stvoriteljem svi drugi naši odnosi i veze padaju u sjenu te smijemo reći da – na kraju krajeva – u izravnom dodiru stojimo Bog i ja." ("Srcem se vjeruje...", prof. dr. Josip Ćurić).

On odgovara na takva pitanja: "Kat­kad... mi se dogodi i to da odlazim s kolodvora, a da ipak nisam vlak", objašnjava to André Frossard (na slici lijevo) u knjizi "Bog u pitanjima".

Da bismo krenuli i ustrajali na pravom putu pomoći će nam pouzdana i ustrajna molitva – razgovor s Bogom. Potražimo pomoć Božju. Pa Isus je svojim učenicima obećao Branitelja – Duha Svetoga da se obuku u Silu odozgor, a i svima nama dao sigurnost: "Ne brinite se ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom, molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati sr­ca vaša i misli vaše u Kristu Isusu." (Fil 4, 6-7).

I na kraju ne zaboravimo:
Bože, Kako je slatko posred kušnja dugih
u krilo Tvoje sudbu svoju skriti;
imati želju ljepšu od svih drugih;
u slatkom Tvome zagrljaju biti.