Bože, dan što prođe ispred tebe stavljam
I korake svoje povećalom pratim
Misli što me vode tu ne zaboravljam
I uzroke stanja – zbog kojega patim

Ja postupke svoje ispred tebe važem
Tražeći u sebi grijehe i krivicu
Iskreno i časno želim da ti kažem
Što mi dušu prlja – satire pravicu

Želim da mi rekneš gdje su greške bile
Gdje sam što i kada bitno propustio
Gdje su moje misli ljubav prekršile

Želim da me vodiš kamo dalje ići
Kako bih zadatak sasvim ispunio
U kraljevstvo Tvoje – mogao otići.

Viteže slavni s nebeskih visina
Kome cijeli svemir vijenac slave plete
Ponovno usmjeri pobjedničke čete
Za boj sa zmijom iz zemnih nizina...

Nek tvoja ruka spas donese rodu
i plamena zvijezda ponovno zablista
k'o u prapočetku na nebeskom svodu
za sve veću slavu pobjednika – Krista!

 Usmjeri plavi plamen svoga mača
Na tvorca svih zala stare zvijeri zmaja...
Uzdigni sve one što ljubavlju gore
U svoje carstvo, u dvorove raja!

Noć vedra, prohladna, Badnja...
Oko mlačke crkve anđeo kruži.
Ta noć blažena, tiha i zadnja
Koja Isusa čovjeku pruži.

Mali se Isus rodio,
Puče glas po svijetu svemu.
Anđeo Gabrijel ga vodio
U šetnju po Betlehemu.

Noć uljudna, draga noć,
Puna ljubavi i molitve Bogu.
Za primjer će nam poslužiti moć,
Kakva se čuda dogoditi mogu.

Tada upoznah Tebe,
O Bože, prekrasni cvijete!
Dat ću cijeloga sebe,
Za Božje, dražesno dijete.

On neće niti za dlaku
Popustit mržnji i vragu.
Čuvat će našu Mlaku,
Nama Veliku i dragu.