U Indiji ima oko četiri milijuna gubavaca. Gubavac je bolesnik kojeg udaljuju iz društva, u mnogo slučajeva jednostavno protjeraju iz kuće. Takvi bolesnici pokušavaju na sve moguće načine preživjeti boreći se protiv bolesti.

Majka Terezija iz Kalkute pokušala je nadvladati te predrasude. Sanjala je o jednom "Gradu mira" u kojem bi gubavci stanovali i bili liječeni. Ali ona za to nije imala sredstava.

Jednog dana dočuje radosnu vijest da u Indiju namjerava prvi put doći Papa. I stvarno je doletio godine 1964. u grad Bombay. Indijski ga je narod dočekao s velikim oduševljenjem.

Neka mu je američka firma poklonila predivan dragocjeni bijeli automobil. U tom se automobilu Papa vozio iz zrakoplovnog pristaništa u grad Bombay. Na kraju svog posjeta poklonio je Papa taj auto Majci Tereziji, Majci siromaha, za njezina "bezgranična djela ljubavi", kako je Papa rekao. Što da čini s tim autom? No, ona je već znala što će učiniti s autom. Organizirala je lutriju, a prva je nagrada bila Papin bijeli automobil. Jedna je udovica kupila deset brojeva lutrije u nadi da će dobiti lijep automobil za svoga sina. Imali su sreću, dobili su glavni zgoditak. No, uskoro su se predomislili jer je izdržavanje auta bilo vrlo skupo. Prodali su ga i veći dio novaca poklonili su Majci Tereziji.

I sada je san postao stvarnost. Indijska joj je vlada dala na raspolaganje veliku površinu zemljišta blizu Kalkute. Novcem od prodana automobila mogla je na tom zemljištu izgraditi veći broj manjih kuća za gubavce. Izgradila je i jednu bolnicu kao i više raznih radionica u kojima su bolesnici počeli raditi i učiti razne zanate.

Tako je Papinim darom nastao pravi Grad nade. I danas zna svatko da u Kalkuti, glavnom gradu bijede, postoji i jedan "Grad mira" u kojem nisu gubavci prezreni nego poštivani, njegovani i u mnogo slučajeva i izliječeni.