Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
62 |
Godina |
7 |
| Korizma, `05 | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
| Darovnica | Zahvale |
|---|
Blagoslovljena Krv Kristova |
 |
piše: | |
| Kristina Novosel | ||
Blagoslovljena Krv Kristova |
||
| U korizmi, vremenu koje predstavlja izazov svakom čovjeku koji razmišlja o svom životu: ima li moj život smisla? Je li moj život dobar, je li loš? Kakav je moj život uopće? Najveća radost i najveća bol moga života nisu toliko posljedica okolnosti i prilika u kojima živim, koliko su posljedica toga kako osjećam i kako gledam na svoj način življenja. Siromaštvo i bogatstvo, uspjeh i promašaj, ljepota i ružnoća nisu samo stvarnosti s kojima treba živjeti, nego i činjenice koje različite osobe različito doživljavaju. Radi se, naime, o tome koju im važnost pridajem. |
 |
 |
Mjera našeg razmišljanja i življenja je Isus Krist. On je izazov našeg života. Tražimo u ovoj korizmi Isusa Krista. On želi udahnuti svoj život – svoju Krv u naša srca, među nas (usp. Mt 18, 20). Jedan je čovjek, stalno nezadovoljan samim sobom i s drugima, mrmljao govoreći Bogu: Pa tko je rekao da svatko mora nositi svoj križ? Zar se to nikako ne može zaobići? Već sam umoran od tih svakodnevnih tereta i dosadili su mi! Dobri Bog mu je kroz san odgovorio. Taj je čovjek vidio da je ljudski život preocesija bez kraja. Svaki je išao i nosio križ na ramenima. Polako, bezbrižno, korak za korakom. I on je, također, bio u toj povorci kojoj se nije vidio kraj, noseći svoj vlastiti križ. Nakon određenog vremena, primijetio je da je njegov križ prevelik i sigurno mu ga je zato bilo teško nositi. "Možda bi ga trebalo malo skratiti, pa ne bi bio tako težak" – mislio je. Sjeo je pokraj puta i odlučnim pokretom svoj križ podosta skratio. Krenuvši dalje, odmah je primijetio da se može brže kretati i da mu je lakše. Bez većih poteškoća stigao je do mjesta koje se činilo kao cilj ljudske procesije. Bila je to provalija, široka pukotina u zemlji iza koje je tek počinjala zemlja vječne sreće. Ono što se vidjelo na drugoj strani provalije bilo je očaravajuće. Nije bilo niti mostova niti trupaca, a ipak su ljudi s lakoćom prelazili. Svatko je skidao svoj križ s ramena, naslanjao ga na rubove provalije i zatim preko njega prelazio. Činilo se da su križevi bili napravljeni točno na milimetar; točno su spajali oba kraja provalije. |
| Svi su prelazili, ali on nije mogao. Skratio je svoj križ koji je sada bio prekratak te nije dodirivao drugu stranu provalije. Počeo je plakati i jadikovati: "Ah, da sam znao..." Ali, već je bilo prekasno i naricanje nije ničemu doprinijelo. | ||
| Molitva za razumijevanje i prihvaćanje križa | ||
| Sveta Marijo de Mattias, dolazim ti s dubokim osjećajem divljenja zbog tvoje ljubavi prema križu. Pouči me kako treba živjeti vazmeni identitet i biti obilježen križem u Krvi Jaganjčevoj |
Želim prihvatiti križeve koji proizlaze iz ljudskog i kršćanskog života i biti duboko sjedinjen s Kristom, dok ga nasljedujem na putu k Ocu. Pomozi mi da rastem u jedinstvu s Njim u svakodnevnom umiranju samome sebi. Pokaži mi kako ću piti kalež trpljenja. Osposobi me da živim otajstvo križa na taj način da bih mogao biti znak nade i radosti koje daju smisao ljudskim patnjama. Daj da to mogu posvjedočiti onima među kojima, s kojima i za koje radim. Učini me velikodušnim u prinošenju svojih patnji zajedno s Kristovim patnjama, da bi od Njegove Krvi dobio vrijednost za mene i za one koji su otvoreni za primanje milosti otkupljenja koje im Otac pruža. |
|
 |
(Molitva je preoblikovana i uzeta iz knjige "Odlomci iz pisama Marije de Mattias", Sestre Klanjateljice Krvi Kristove, Zagreb, 1980.) |