Sveti Josipe, tvojoj je vjernoj zaštiti bila povjerena sama ne­vinost, Isus Krist i Djevica Marija. Od 1687. Hrvatski sabor te je proglasio i zaštitnikom Hrvatske – povjerena ti je i naša Domovina. U Svetom pismu tako se malo govori izravno o Sv. Josipu. Uvijek se on nekako uzgredno pojavljuje. Iz Isusova rodoslovlja (Mt 1, 1-24) vidi se da je Josip bio "iz doma Davidova".

Kao djevičanski muž Marijin od Boga je određen da "umjesto oca čuva Očeva Jedinorođenca, začeta po Duhu Svetomu". Kad snuje da potajno otpusti svoju zaručnicu Mariju zbog njene trudnoće u snu mu se javlja anđeo Gospodnji i upućuje ga: "Josipe, ne boj se uzeti Mariju, jer ono što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga. Ona će roditi Sina i nadjenut će mu ime Isus, jer će On izbaviti narod svoj od grijeha." (Mt 1, 20-21). Upravo će mu Josip po rođenju Sina Božjega nadjenuti ime Isus.
Što je bio pravi razlog Josipova nemira kad je saznao da je Marija trudna? Ostaje nam to nepoznanica. Mišljenja su podijeljena mnogih svetaca: od toga da je Josip posumnjao u djevičanstvo Marijino, pa je zato odlučio ostaviti, pa do spoznaje Josipa da je Marija čudom Božjim začela Sina Božjega, pa se osjećao nedostojnim da bude s Marijom, kao što je i Petar uzviknuo Isusu: "Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grješnik!" (Lk 5, 8). Neki sveci su mislili da je Josip, ne mogavši pojmiti tajnu Utjelovljenja, jednostavno odlučio ostaviti svoju zaručnicu.

Sveti Josip, kao glava slavne obitelji po zanimanju je bio tesar: tih, marljiv, pravedan i brižan, strpljiv i uzoran muž. Bio je čuvar i hranitelj Blažene Djevice Marije i božanskog Sina Isusa Krista. S velikom revnošću, ljubavlju i samozatajnošću ispunjavao je volju Božju premda mu zbog nemogućnosti promicanja u te putove, često nije bilo lako. Već na početku zajedničkog života Josip i Marija susreli su se s neugodnošću i poteškoćama. Po carskoj naredbi provodio se popis stanovništva, pa su morali sići iz Nazareta u Betlehem, odakle su oboje porijeklom da se popišu. Tom prilikom nisu mogli naći primjereno svratište, do li jedne pećine – štalice, jer za siromašne ništa bolje nije preostalo. I u toj štalici dođe vrijeme Mariji trudnici da rodi Isusa – Spasitelja svijeta... Josip je opet patio što kao glava obitelji nije ništa bolje osigurao...

Uskoro opet jedna neugodnost: kod prikazanja Isusova u hramu Josip i Marija su čuli nevjerojatne riječi starca Šimuna (uz nazočnost proročice Ane), koji reče Mariji za Isusa: "... Ovaj je postavljen za propast i uskrsnuće mnogima u Izraelu, za znak, protiv koga će se protiviti, a tebi će samoj mač probosti dušu..." (Lk 2, 34­-35). I Josip se rastužio i vjerojatno u srcu pitao: zar će to biti plod Utjelovljenja Sina Božjega?

Nedugo nakon toga, kao obitelj imali su iskustvo izbjeglištva u Egipat. Upozorenje Anđela – Božjeg glasnika – bilo je da kralj Herod želi ubiti Dijete Isusa i šalje ih u Egipat. A Egipat je poganska zemlja.
Po skončanju kralja Heroda, u Judeji vlada sin mu Arhelaj. On po zloći nije bio daleko od Heroda pa Josip po uputi anđela Gospodnjeg zajedno s obitelji po povratku iz Egipta ne ostaje u Judeji, nego se nastanjuje u Galileji, u gradu Nazaretu.
Izgleda da je za Josipa i njegovu obitelj za neko vrijeme nastupilo mirnije razdoblje života. Evanđelje nam Svetu obitelj ocrtava kao pobožnu obitelj. U njoj se svetkuju blagdani Gospodnji i odlazi se na propisana hodočašća.

Nakon toga su se sretno vratili u Nazaret i od tada im bijaše poslušan. U nazaretskoj kući vladalo je posvemašnje zajedništvo: ljubav, mir, skrovitost, molitva, šutnja, nauk, obveza rada, odgovornost i dostojanstvo rada... U tome nam Sveta obitelj zaista može biti uzor. Tu će Isus u krugu svoje obitelji provesti skrovite ukupno 24 godine i kroz to vrijeme: "Napredovati u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi." (Lk 2, 52). Sveti Josip i Marija su mu to od sveg srca omogućavali i radovali se... pa kao takvi mogu biti uzor, svim roditeljima svijeta.

U takvoj ljubavi, odgovornosti, iznenađenjima, trpljenjima, pa i žalosti i radu sagorio je Josip i usnuo u naručju Isusa i Marije.

Sveti Josipe, Papa Pio IX. proglasio te je i zaštitnikom Kristove Crkve i odredio posebnu svetkovinu. U povodu tvog Imena mole se i Litanije Svetog Josipa u kojima se posebno ističe tekst:
"Postavio ga je gospodarom doma svojega i poglavarom svega imanja svojega."
Zato Sveti Josipe: Neka te, Josipe, nebo uzvisuje, svaki kraj kršćanski nek ti se raduje... Trojice višnja, čuj, budi nam u pomoć, podaj po Josipu u nebo nam doć. Amen!