U skladu sa svojim naukom da ništa ne treba uzimati previše ozbiljno, čak ni njegovo učenje, učitelj je volio o sebi ispričati ovo:
"Moj je prvi učenik bio toliko slab da su ga vježbe ubile. Moj drugi učenik je poludio, jer je ozbiljno obavljao vježbe koje sam mu dao. Moj treći učenik je oštetio svoj razum zbog previše kontemplacije. Tek je četvrti uspio ostati zdrav."
"Kako je to uspio?" neizostavno je netko upitao.
"Najvjerojatnije zato što je samo on odbio obavljati vježbe." Učiteljeve su se riječi izgubile u gromoglasnom smijehu.