Ova nam je zima baš hladna. Kažu neki da se temperature nisu tako nisko spuštale već više od četrdeset godina. U takvim je uvjetima najljepše sjesti kraj radijatora ili biti na zatvorenom uz topli čaj. Ali ipak, mala skupina mladih iz naše župe, pod vodstvom našeg župnika, odvažila se ustati u subotu, 19. veljače, malo ranije i krenuti na put. Sunce, koje je provirilo između teških oblaka, najavilo je lijepo vrijeme za vikend i navuklo je osmijeh na lica okupljenih. Župnik je poznat, a mlade, koji su to jutro krenuli na put, neću posebno nabrajati, već sam od prvih slogova njihovih imena sastavio zgodnu sintagmu: ŽeDan PeJo, KrisTa PaVla! Svi navedeni, krenuli smo u to subotnje jutro na dvodnevnu Duhovnu obnovu koja se održavala u Lasinji na Kupi.

Bilo je hladno, ali ljudi su pametni, pa su izmislili prijevozno sredstvo koje osim što ih prevozi, ono ih i grije. Radi se, naravno, o automobilu. Pomoću njega smo, preko snijegom obijeljenih Vukomeričkih Gorica za samo pedeset minuta, došli do odredišta. Lasinja je lijepo malo mjesto s prekrasnim krajobrazom i susretljivim ljudima. U tom je mjestu, kojeg nisu zaobišla ratna zbivanja, sagrađen pastoralni centar za mlade u kojem smo bili smješteni toga vikenda, 19. i 20. veljače. Centrom upravlja velečasni Zoran Grgić – Grga. On nas je vodio kroz duhovnu obnovu i njemu nas je na brigu povjerio župnik Mladen.
Čim smo došli tamo, upoznali se sa našim duhovnikom, razgledali prostor u kojem ćemo biti dva dana, malo se raskomotili, shvatio sam da dnevni raspored koji smo dobili neće biti težak.

Uz svako razmatranje imali smo vremena za osobni rad za vrijeme kojega smo proučavali tekst vezan uz ono što smo čuli od vlč. Grge. No, najbolje se naučeno gradivo ponavlja u praksi. Zato smo u subotu navečer i u nedjelju ujutro bili na svetoj Misi u lasinjskoj crkvi, a u subotu smo nakon večere imali osobni Križni put.
Budući da je subota za neke bila radna, četvero mladih nam se priključilo u subotu poslijepodne, a njihovi su slogovi: A I MiJas. Osim zadataka koje smo uredno i savjesno izvršavali sa željom da iz svega ponuđenog uzmemo najviše za osobni razvoj i rast u Bogu, osobito su mi u dragom sjećanju ostali trenuci koje smo proveli zajedno kao skupina pod slobodnim vremenom. To smo vrijeme iskoristili za šetnju po Lasinji, razne društvene igre, ručkove, večeru, ali i čišćenje prostorija prije odlaska kući.

Nakon svega, ostaje nam u srcu mir i zadovoljstvo zbog onoga što smo doživjeli u Lasinji, ali i zahvala svim ljudima koji su nas tamo primili da s njima u zajedništvu slavimo Isusa.