Da li pred vječnošću ja ozbiljno stojim
Ili mi se duša uzaludno nada
Da li na čvrstome svoju sudbu krojim
Ili će mi kuća na p'jesku da strada

Ali ako s Kristom u istini hodim
I živeći r'ječi što mi srcu zbori
Da li sam na suhu ili morem brodim
Moje biće tuga i očaj ne mori

I dok duhom svojim tvoje lice pratim
Mislim – što si Kriste učinio za me
Jer ljubavlju svojom – želim da uzvratim

Milosrđe svoje ti na mene svrati
I ruku mi nježno položi na rame
Operi mi gr'jehe i radost povrati

Bože, što me posla u zemnu nizinu
Da svoj vijek proživim u dolini plača
Dopusti mi doći u tvoju blizinu
Da okusim nektar nebeskog saća

Nek me tvoja ruka koja sve pokreće
Uzdigne iz ovog zemaljskoga kala
Ka azurno plavim otocima sreće

Utišaj moja zemaljska nagnuća varljivih moneta
Što se s dušom bore
I usmjeri pramac mog životnog broda
U luku mira, prema tebi... gore...

Primi me u elom svoj kao prije pada
U carstvo slave, ljubavi i sklada
Gdje tvoja volja caruje u vijeke
I tvoja svemoć u vječnosti vlada