Nekoliko minuta nakon objave ove tužne i bolne vijesti, domovina Papina utihnjuje. Televizija prekida program, u cijelo zemlji zvona zvone. U kraljevskom gradu Wawel u Krakowu, Zygmuntovo zvono bije 25 minuta, a u glavnom gradu zavijaju sirene. Na prozorima domova plamte svijeće. S crkvenog tornja sv. Marije u Krakowu potekle su tužne budnice ( signali trubom za buđenje ili povečerje, nap. prev.), a u Wadowicama ljudi padaju na koljena pred kućom našeg pape.

Tišina... Prodorna tišina. Plač... Tuga i žalost... Strah. Cijela Poljska moli i, uronjena u žalost, zahvaljuje Svetom Ocu na svemu što je učinio za svoje zemljake i za cijeli svijet. Za glasno svjedočanstvo, nauku, dijalog, za radosnu riječ, osmijeh... Iako Ga više nema s nama, vjerujemo da Ivan Pavao II. bdije nad nama i čuva nas, grleći nas svojom brigom i molitvom; a s nama je još uvijek i u svojim voljenim mjestima: Wadowicama, Krakowu, Zakopanima i u cijeloj zemlji.

Nedjelja. Blagdan Milosrđa Božjeg za cijelu Poljsku, a posebno za Kraków, važan je dan. Sunčano i lijepo vrijeme, a vjernici u tišini, spuštenih glava idu prema crkvama. Nitko ne skriva lice, ne srame se svojim suza, jer to su suze zbog gubitka Velikog Čovjeka, Prijatelja, Zemljaka, voljenog Pape, koji je svojim odlaskom i trpljenjem ujedinio sve ljude, ne samo Poljake, već i cijeli svijet. Naučio nas je voljeti, poštovati, opraštati; naučio nas je iskrenoj molitvi.

Poljaci, ne samo katolici, ujedinili su se u žalosti. Svatko se prisjeća riječi koje je upamtio sa hodočašća učenja. Deseci tisuća mladih idu ulicama Krakowa u tišini moleći. Hitaju na Błonie ( velika livada na kojoj su se hodočasnici susretali s papom, nap . prev .), tamo gdje nam je uvijek propovijedao Božju Riječ. U rukama cvijeće i svijeće, čiji se žareći plamenovi uznose do nebesa. Čuju se riječi voljene pjesme Oca Svetoga "Barka" ("Krist na žalu", nap. prev.)... "Krist jednom stade na žalu, tražeć ljude za velika djela; da love srca Božanskom riječi... O Bože, zar si pozvao mene, Tvoje usne moje rekoše ime..." Točno u vrijeme preminuća, svijeće se podižu u nebo, a ljudi klecaju te iz cijelog srca zahvaljuju na 26 godina pontifikata Ivana Pavla II.

"Pozdravljam Te Poljsko, opraštam se od Tebe Domovino", riječi su izrečene od našeg Pape 2002. godine, na aerodromu u Krakowu , prilikom rastanka na svom posljednjem posjetu. Gomila vjernika vikala je "Pozivamo Te!" Na što je Sveti Otac odgovorio: "Ostavljam to Milosrđu Božjemu". Bio je to zadnji posjet Ivana Pavla II. domovini. Ipak, mi znamo da nam se vratio... gleda nas s neba i čini nestvarne stvari s poljskim narodom.

Ganutljiv, prekrasan trenutak kada se 25 tisuća navijača dviju protivničkih momčadi (koji na sebe doslovno idu kamenom i nožem, nap.prev.) zajedno ulazi na stadion u Krakowu (koji je bio omiljen Svetom Ocu), da bi sudjelovali u svetoj Misi koja je bila služena na nakanu Ivana Pavla II. Pjesma, svijeće, osjećaji, udruživanje dva kluba... Ukratko govoreći, nemoguće je postalo mogućim... Navijački šalovi vise ispod prozora Krakowske Kurije zajedno s cvijećem i svijećama, a na prozoru, s kojega se za vrijeme hodošašća Sveti Otac obraćao mladima prije počinka, stoji križ. Simbol velikog trpljenja.

Već se Poljska promijenila! Kasna nedjeljna večer, a tisuće Poljaka prolaze ulicama grada. Dio njih vraća se sa svete Mise, a dio tek ide prema crkvama. Čovjek je prema svom bližnjemu postao srdačan, susretljiv, miran. Nitko se ne srami moliti, čak i na javnom mjestu. Suze, uspomene, slike... Dućani zjape prazni, većina je njih zatvorena, a nitko na ulici i ne svrće pogled prema izlozima. U kafićima i restoranima tišina, nema glazbe, sve je pusto... Svi se susreću tamo gdje nam je On upućivao riječi.

Uzajamno oko sebe pružamo ruke kao simbol velike tragedije kakvom je smrt Karola Wojtyłe. Ljudi si govore riječi isprike i oprosta i kradom otiru svoje suze. Treba nam vremena da spoznamo koga smo izgubili, tada ćemo znati tko je uistinu bio Ivan Pavao II.

Treba vidjeti vlastitim očima poljsku ljubav prema Papi, to se ne da napisati, ispričati, objasniti, treba to doživjeti, riječi su onih stranaca koji posjećuju, žive i jesu u Poljskoj.

Ojcze Święty, kochamy cię i dziękujemy ci!! Zawsze BYŁEŚ, JESTEŚ, BĘDZIEŚ!!!

Odpoczywaj w pokoju!