Njegovo djetinjstvo bilo je protkano smrću majke i brata, no ni tada se nije zaustavio na prošlosti. Budući da je cijenio život, izgradio ga je na osluškivanju poruke koju mu Bog šalje kroz svakodnevni život. Odlukom da slijedi Božji poziv nije ni slutio da će jednoga dana biti Petrov nasljednik i da će voditi stado vjernika prema vidicima novoga života. Svojom jednostavnošću privlačio je ljude oko sebe bez obzira na vjeru, nacionalnost i boju kože. Prokušanost života pomogla mu je da se izgradi kao moralan čovjek koji razumije svu bijedu života, koji razumije da se svijet može mijenjati ako počnemo mijenjati sami sebe. On je to i učinio povezivajući velike vjere svijeta koje su posebne svaka na svoj način, no opet sve imaju jedan cilj, a to je mir među ljudima. Svoj život posvetio je Bogu preko kojega je uspio doći do ljudskih srdaca. Posebno mjesto u njegovom djelovanju imali su mladi koji su nositelji života i na kojima ostaje budućnost Crkve. Predanje života Bogu i ljudima učinilo ga je poniznim čovjekom koji je znao prepoznati potrebe drugih ljudi.
U pravom smislu riječi, papa Ivan Pavao II. je živio autentičnost blaženstava koji su ga učinili svetim čovjekom. Bio je siromah duhom, nositelj Radosne vijesti i utjehe, krotka i ponizna srca, a najviše od svega toga bio je mirotvorac. Njegovim odlaskom u Vječni život, svijet je dobio moćnog zagovornika na nebu.

Život našeg Oca Ivana Pavla II. neka nam bude primjer i put do svetosti, jer on je u potpunosti ostvario svoje životno geslo " Totus tuus " (Sav tvoj). Ostaje nam još samo to da po zagovoru Ivana Pavla II. molimo od Boga milost da spremnije živimo kršćanstvo i da to pokazujemo svojim životom. Na kraju cijelog ovog teksta preostaje mi još jedna velika riječ, riječ za koju ću možda odgovarati, no ipak ću je reći, a to je: "Hvala!" Hvala ti, dobri Oče, što si ovaj svijet učinio čovječnijim.