Ovaj, poseban broj naše "Barke", posvećen je blagopokojnom papi našemu Ivanu Pavlu II. Ovih dana mediji su puni izvještaja i napisa o životu i ulozi Svetog Oca u svijetu i našoj domovini. Mi, kao vjernici, znamo da on nije bio samo državnik i političar, pa ni samo poglavar Crkve, nego prije svega naš duhovni brat, otac i prijatelj. Stoga možemo i moramo zahvaliti Bogu što nam je dao takvog vrhovnog Pastira, koji je kao i Nebeski Pastir, ljubio svoje ovce i cijelog sebe dao za njih. Naš narod i naša domovina na poseban mu je način zahvalna za podršku i priznanje u najtežim trenucima povijesti i rađanja naše nezavisnosti. Naša Crkva također mu zahvaljuje za tri njegova pohoda u kojima nas je ohrabrivao i usmjeravao na putu života kao narod i pojedince. Zahvalni smo mu što je proglasio svetima Leopolda Mandića i Marka Križevčanina, a blaženima Alojzija Stepinca, Mariju Petković i Ivana Merza, više nego prije svi Pape zajedno. O svakom njegovom pohodu i svakoj poruci upućenoj "ljubljenom puku hrvatskom", moglo bi se puno napisati. Međutim, sada, nakon njegove smrti, zadaća je svakog od nas da ponovno uzmemo u ruke njegove poruke i razmišljamo nad njima kako ih ostvariti u svom životu.

I zato sada, nakon njegove smrti, neka ostane u našim molitvama, kao što je to sam zaželio na našem Trsatu. A on, koji je za života bio prijatelj i zagovornik malenih, obespravljenih i ugroženih, postao je svojom smrću, veliki zagovornik u nebu. Stoga, molimo se za njega, a vjerujemo da ćemo se uskoro moći moliti njemu za zagovor kao blaženiku i svecu.