Bilo je to u Veliku nedjelju. U Veliku nedjelju rano, rano ujutro. Crkvena zvona oglasila su se naglo, zvoneći snažno, kao otkucaji srca. Aleluja! Aleluja!! Raduj se cijeli svijete! Gospodin Isus ustao je od mrtvih!

Radosni glas zvona odjekivao je selom i letio preko polja i livada sve do malene šune koja je spavala, još uvijek zaogrnuta u zimski san. Aleluja! Aleluja!! Gospodin Isus ustao je od mrtvih!
Ciklame, još snene i sakrivene pod zemljom prve su čule radosni glas te su silovito počele izlaziti iz zemlje. Što su jače mogle, raširile su svoje prekrasne, kao proljetno nebo, sivo-plave cvjetove. I od jednog do drugog kraja, svojim su mekim laticama prekrile cijelu šumu. Učinile su to zato jer uskršnja zvona oglašavaju da je Gospodin Isus uskrsnuo, a one su znale da su Njegova sveta stopala čavlima probijena prilikom raspeća. I sada, kad je On ustao od mrtvih i prolazi svijetom da uziđe na nebo, ne žele da svoja sveta stopala ne ozlijedi na ovoj tvrdoj, zemaljskoj grudi.

Neka mu korak bude lagan po tim mekim cvjetovima ciklama. A svima Vama neka ova radosna noć ispuni srca srećom i u život donese blagoslov i mir Uskrsloga Krista Spasitelja!