Broj
64
Godina
7
Duhovi, 2005.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
 
Euharistija
Predsinodalni seminar
Habemus papam
učiti od života
Poezija Minuta mudrosti
Duhovi
Blagoslovljena Krv Kristova
Lamennais i njegove misli
Kršćanstvo ne može biti umorno
  piše:
  Kristina Novosel
Blagoslovljena Krv Kristova
 
 
 
 
 

Cijeli mjesec travanj, pratilo nas je Vazmeno vrijeme. No, ne bi bilo dobro ako bi se zaustavili samo na slavljenju Uskrsa, a kasnije živjeli "po starom". Na poseban način pozvani smo u ovoj godini Euharistije da sa većim žarom i čim svjesnije i sabranije sudjelujemo na svetoj Misi. Naš bi se kršćanski život uvelike promijenio kada bi i svim srcem sudjelovali na sv. Misi. Ako sv. Misu shvaćamo kao neku obvezu i kao neki "spektakl", gdje smo samo neki pasivni gledatelji, tada nemamo gotovo nikakve koristi od nje. Ali ako sv. Misu shvaćam kao Božji milosni poziv da sudjelujem s Njime na tom svečanom slavlju kao Njegov najdraži prijatelj, sin, kćer – ako pozorno, s poštovanjem i s vjerom slušam što meni osobno Bog danas želi reći u svetopisamskim tekstovima na sv. Misi (Božja riječ je zato dana da bih po njoj živio), ako svjesno sjedinim sebe, sav svoj život i svoju žrtvu sa Kristovom žrtvom... i ako čim svjesnije i s ljubavlju sudjelujem na toj radosnoj Gozbi ljubavi – tada me takvo sudjelovanje na sv. Misi uvelike mijenja. Ako se istinski trudim da to moje slavljenje postane uistinu zajedničko slavljenje sa mojom braćom i sestrama u Kristu, tada je svaka takva sv. Misa za mene moje osobno "uskrsnuće" i umiranje "starom čovjeku". Znamo da vrijednost u Božjim očima ima samo ono što se čini iz ljubavi. Sada je idealno vrijeme da to počinjemo sve više u svom životu provoditi. Trudimo li se da sve što činimo, bude izraz naše ljubavi, tada će se Duh Sveti obilno nastaniti u nama.

Na Bijelu nedjelju slavimo blagdan Božjeg milosrđa. U proročkom propovijedanju milosrđe znači naročitu moć ljubavi koja je jača od grijeha i nevjernosti izabranog naroda. Milosrđe Božje najviše se očituje po Isusu Kristu. Poseban je trenutak u kojem Isus po svom uskrsnuću dolazi među svoje učenike. Ne donosi njima i nama osude za to što je zbog nas trpio, da smo Ga svojim grijesima povrijedili nego govori: "Mir vama". Iz Njegovog otvorenog Srca za nas se izlijevaju rijeke milosrđa koje primamo po vodi Krštenja i Krvi Pomirenja i Euharistiji. Pokušajmo se približiti Milosrdnom Isusu, proživjeti u svijesti da je On živ, blizu i mi smo u Njemu i po Njemu primamo sve. Mi svi imamo dug zahvalnosti prema Ocu i Isusu. Zato slušajmo Njegovu riječ, često ponavljajmo "Isuse, ja se uzdam u Tebe" i budimo čistog srca i milosrdni.
Dopustiti Isusu da nas posve zahvati snagom svoje milosti, znači darovati mu sav svoj život i u svemu se osloniti na Njega. Moliti milost od Isusa znači osloniti se na Njegove riječi: "Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!" (usp. Mk 11, 22-25). Tako naš život s Isusom i Marijom postaje ljepši, radosniji, život koji ima smisao. Čak i onda kad bi svi prestali ljubiti, mi ljubimo dalje. U životu nailazimo na različite situacije. Doživljavamo radost, suze, samoću, neshvaćanje, možda čak i od najbližih u čiju smo ljubav bili sigurni.

Naučimo se smijati, naučimo plakati. Naučimo biti s drugima, također naučimo biti sami. Naučimo ljubiti kada sve boli, također naučimo se osmjehivati kroz suze.
 
Uvijek gledajmo gore – Netko nas uvijek štiti, Netko je uvijek blizu. Netko čita našu dušu. Dakle, ne obeshrabrujmo se, ne posustajmo. Njegovo Milosrđe je neizmjerno. Zato možemo dati više. Uzmimo od Njegove ljubavi. Rastjerajmo tugu oko sebe i ljubimo tamo gdje se osjećamo iskorišteno. Naš izvor je bez dna. Dok su svi potišteni, mi se nasmiješimo. Ako nas najbliži napuste, jer ih sumnja obuhvati, mi njima dajmo nadu. Podijelimo s njima svoju vjeru. Vjerujmo u njih. Nikada ne posustajmo.
Sjetimo se riječi sv. Jakova: "Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako jei vjera bez djela mrtva!" (usp. Jak 2, 14-26).
 
Ljubav
 
Onaj tko nesebično ljubav svoju daje,
i tko tuđe prepoznaje boli,
taj čovjek nikad u samoći nije,
jer njega uvijek netko voli.
 
Onaj tko ne bježi od svojih briga,
onaj tko snage i za tuđe jade ima,
u njegovom srcu, svjetlo i toplina grije
i kada je tužan, ima snage da se smije.
 
Od nevolja tuđih, tko ne bježi i
strpljivo u miru, radosti se nada
u molitvi i vjeri, na putu istine –
ljubav u duši njegovoj vlada.
Marina CAR