Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
64 |
Godina |
7 |
| Duhovi, 2005. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
| Poezija | Minuta mudrosti |
|---|
Duhovi |
||||||
| Marija |
| Duhovi |
| Što je za nas blagdan Duhova? Svaki od nas morao bi u sebi odgovoriti na to pitanje! Bog sigurno ne želi da slavimo blagdan Duhova prisjećajući se samo što se nekada davno dogodilo Isusovim učenicima koji su živjeli s njime. Ili da samo čitamo kako je Duh Sveti silazio na ljude za koje su apostoli molili. Sigurno je da Bog ne želi ni da samo slušamo kako se i danas Duh Sveti u očitovanju spušta na druge. On Duha Svetoga želi dati svakome koji povjeruje. Na kraju Markova Evanđelja čitamo što Isus nakon uskrsnuća govori: "Pođite po svem svijetu, propovijedajući evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno ne neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro". Potražimo li u Djelima apostolskim i u poslanici Korinćanima u 12. poglavlju vidjet ćemo da su to darovi Duha. Po Isusovoj riječi svakome koji, povjeruje Isus obećava da će ga pratiti znakovi. Očito je da Isus želi da svi Njegovi vjernici prime Duha Svetoga i njegove darove, jer oni nam pomažu u životu; neki darovi izgrađuju osobno čovjeka, a neki pomažu drugima. I iz toga vidimo kako Bog želi da budemo povezani, da budemo braća jedni drugima i - koliko smo svi koji vjerujemo jedno tijelo, kojem je glava Krist. Neki darovi koje je Duh Sveti dao meni, pomažu drugima, a neki koje drugi imaju, pomažu meni. Sv. Pavao u 1. poslanici Korinćanima govori: "Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakome se daje očitovanje Duha na korist. Doista jednome se po Duhu daje riječ mudrosti, drugome riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugome vjera u tom istom Duhu, drugome dari liječenja u tom jednom Duhu; drugome čudotvorstva, drugome prorokovanje, drugome razlučivanje duhova, drugome različiti jezici, drugome tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakome napose kako hoće." (1. Kor 12, 4-11). |
| Iz toga vidimo da postoje, kako i Pavao naglašava različiti darovi. Očito da nećemo imati svi iste darove i o tome lijepo kaže sv. Pavao "Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi... I rekne li uho: 'Nisam oko, nisam od tijela', zar zbog toga nije od tijela?" I jako zorno govori: "Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bio sluh, gdje bi bio njuh?" (1. Kor 12, 12-20). Znači, ni ne možemo imati svi iste darove. I još nešto, pošto imamo različite darove, važno je zajedništvo, što ja nemam, a trebam, Bog će mi dati preko brata i obrnuto, tako se međusobno nadopunjujemo. Prisjetimo se, jedna od karakteristika prve kršćanske zajednice bila je i zajedništvo. "Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu , lomljenju kruha i molitvama." (Dj 2, 42) Nadalje, darovi Duha se daju na korist, znači da se njima služi, da se koriste, ne da se drže 'u vitrini' i da se njima hvalimo, nego da njima služimo. Ili da ih 'zakopamo u zemlju', izgovarajući se, da mi tako Velikom Gospodaru, koji nam je dao darove, nismo sposobni služiti (usp. Mt 25, 14-30)! Nadalje, primijetimo, Duh ih daje kako hoće, znači Njegova je odluka. To nam može pomoći u borbi protiv duhovne zavisti ili nadimanja onoga koji je primio darove – Bog je dao, ako sam primio, nemam se čime hvaliti, nije moje, a isto tako ne zavidjeti misleći, Bog zna zašto je mom bratu dao te i takve darove, On zna i sigurno ima prave razloge za to. On je jedini pravedan! |  |
 |
| Ne zaboravimo primijetiti još nešto što sv. Pavao napominje: "...Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge." (1. Kor 12, 22-25). Znači, bolje da se ne upuštamo u prosuđivanje darova koji je veći, a koji je manji, mogli bi se prevariti, jer je Bog tako postavio stvari da ne bude međusobnog razdora, mi bi trebali samo prihvaćati, zahvaljivati i vjerovati Bogu, On zna što, kako i zašto nešto čini! Svakako ne smijemo propustiti prisjetiti se kako su apostoli, zajedno sa ženama i Marijom, Isusovom majkom, čekali Silu odozgor – bili su jednodušno postojani u molitvama (Dj 1, 14). Tu se prisjetimo i što sv. Pavao u poslanici Korinćanima govori: "... čeznite za darima Duha" (1. Kor 14, 1). Iz toga slijedi – ako želimo primiti uistinu Duha Svetoga i njegove darove trebali bi postojano moliti i čeznuti za njima, a ako želimo biti poslušni čovjeku Božjem, Pavlu – trebamo čeznuti za višim darovima, sv. Pavao kaže – "najvećma da prorokujete". Znači, trebamo željeti Duha Svetoga, čeznuti za njegovim darovima i otvoriti mu se. Tada bi mi na blagdan Duhova slavili Boga i zahvaljivali mu ne samo prisjećajući se što je učinio Duh Sveti nekada davno ili nekome drugome, nego i za ono što je učinio nama. Na kraju, da ne zaboravimo još nešto jako važno, kad primimo darove nemojmo zaboraviti Darovatelja, pročitajmo Mt 7, 21-23! |