Slavimo, te radosno i zahvalno blagujmo Euharistiju posebno u ovoj 2005., godini Euharistije! Svaka Euharistija je spomen čin žrtve Gospodnje – svečanost Tijela i Krvi Kristove – središte svih liturgijskih, bogoslužnih čina. Bog prihvaća i hrani one koji Ga traže.

Vjerujem da nema kršćanina – katolika,koji nije poželio osobno se družiti sa Isusom Kristom živim? I onda onako u začetku te pomisli požali što Ga nema i sada tjelesno živog, jer On je Duh Božji. Ne može mu reći što želi pa da u Njegovim očima, na crtama lica i gestama vidi što misli o svojim pitanjima, istovremeno slušajući i Njegovu boju glasa..., pa bi tada možda i njegova vjera drugačije sjala, rekli bi neki? Međutim, znamo da mnogim Isusovim suvremenicima u Galileji, Samariji i Judeji ni to nije bilo dovoljno za vjeru?

Za rješenje tog pitanja sjetimo se kako nam je sam Isus obećao da ostaje s nama sve do svršetka svijeta... Dakle, možemo se s Njime često susretati, blagovati Ga, družiti se i prijateljevati?

Da, točno, s nama je u tajni – otajstvu Euharistije – Krvi i Tijela svojega. Eto, to je čudo, tajna, otajstvo, misterij, znanstvenom spoznajom neobjašnjivo, ali snagom vjere: prihvatljivo, željkovano i spasonosno... Isti nebeski Isus i na zemlji je nazočan u Euharistiji – svojim Tijelom, Krvlju, Dušom i svojim Božanstvom.

Gospodin Isus one noći kad je bio predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen!" Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen!" (1. Kor 11, 23-25).

Isus nam dalje govori: "Zaista, zaista kažem vam, ako ne jede­te tijela Sina čovječjega i ne, pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pra­vo jelo i krv je moja pravo piće. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu." (Iv 6, 53-56).

Isus bdije s nama u tisućama i tisućama Svetohraništa u crkva­ma čitavog svijeta i željno očekuje naš posjet – susret s Njime u Svetoj pričesti i u adoraciji – klanjanju pred Presvetim. Onaj ko­me nije ništa skriveno, skriva svoje veličanstvo pod koprenom pre­svetog Sakramenta...

Tu mogućnost, mnogi ne uzimaju ozbiljno, pa nam se dogodi da u našoj slobodi izbora čak i zanemarimo tako važan susret, susret s našim najvećim Prijateljem Isusom – Stvoriteljem, Spasiteljem, Po­svetiteljem i Otkupiteljem. Da bismo bili Njegovi prijatelji – uisti­nu saveznici Isusa Krista, potrebno je prići stolu Gospodnjem! Gospodin nas s radošću poziva, očekuje i preko sv. Tome Akvinskog nam posvješćuje veličinu, bogatstvo, značaj, dragocjenost i krajnji domet tog susreta:

I zaključimo Isusovim riječima:

"Ja sam kruh živi koji sam s neba sišao, govori Gospodin; tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke." Aleluja!