Iako je prošlo već skoro mjesec dana od izbora novog Pape, radosni smo da u ovom broju Barke možemo podijeliti s vama radost povodom izbora kardinala Josepha Ratzingera za novog Svetog Oca. Još nam u ušima odzvanja veseli uzvik "Imamo Papu", a pred očima su neprestano slike izlaska Svetog Oca Benedikta XVI. pred sve okupljene na Trgu Svetog Petra u Vatikanu.

Po završetku osnovne škole, kako je to već bio običaj u nacističkoj Njemačkoj, Joseph se uključio u pokret nacističke mladeži. Ta mu je ideja bila potpuno strana, jer je bio drugačije odgajan, a i otac mu je čak otišao ranije u mirovinu kako ne bi bio zavojačen među Hitlerove vojnike. Članstvo je u nacističkoj mladeži bilo obvezno, no on je vrlo brzo vratio svoju člansku iskaznicu jer je odlučio postati svećenikom. Dvije godine kasnije, ipak je bio zavojačen kao pomoćni vojnik u protuzračnu obranu, budući da je bio premlad za odlazak na bojište. Godinu dana je tako čuvao BMW-ovu tvornicu pokraj Münchena, a zatim je bio poslan na austrijsko-mađarsku granicu gdje je morao pomagati u izgradnji protutenkovskih ježeva. Iz njemačke je vojske uspio pobjeći u svibnju 1945. godine te se vratio obitelji u Traunstein iako mu je zbog bijega prijetilo strijeljanje ili javno vješanje. Kada se vratio kući, zatočili su ga američki vojnici, koji su već zauzeli Bavarsku, i nekoliko je tjedana proveo u logoru.

Ubrzo je pušten, pa se vratio u sjemenište i nastavio školovanje. Zajedno s bratom, zaređen je za svećenika 1951. godine, a 1953. godine je obranio disertaciju o temi "Narod i kuća Božja u crkvenom nauku sv. Augustina".

Predavao je dogmatsku i fundamentalnu teologiju od 1952. do 1959. godine na višoj teološkoj školi u Freisingu, zatim od 1959. do 1963. u Bonnu, od 1963. do 1966. u Münsteru, od 1966. do 1969. u Tübingenu. Godine 1969. postao je redoviti profesor dogmatike i povijesti dogme na Sveučilištu u Regensburgu, na kojem je bio i vicerektor. Od samoga početka II. vatikanskog koncila 1962. bio je teolog savjetnik kölnskoga nadbiskupa kardinala Josepha Fringsa.

Papa Pavao VI. imenovao ga je 27. ožujka 1977. nadbiskupom Münchena i Freisinga, a kardinalom ga je kreirao isti papa 27. lipnja 1977. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 25. studenoga 1981. prefektom Kongregacije za nauk vjere, predsjednikom Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije – i tu je službu obavljao do smrti Ivana Pavla II. Od 1986. do 1992. bio je predsjednik Komisije za pripravu Katekizma Katoličke Crkve te je pod njegovim vodstvom izrađeno to koncilsko djelo.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 5. travnja 1993. kardinalom biskupom s titulom suburbikalne biskupije Velletri-Segni, 6. studenoga 1998. izabran je za vicedekana Kardinalskog zbora, a papa Ivan Pavao II. imenovao ga je dekanom Kardinalskoga zbora 30. studenoga 2002.

Habemus Papam!

"Annuntio vobis gaudium magnum; habemus Papam: Eminentissimum ac Reverendissimum Josephum Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Ratzinger qui sibi nomen imposuit Benedictum XVI."

Tim je riječima protođakon, čileanski kardinal Jorge Arturo Medina Estevez gradu Rimu i cijelome svijetu u 18.43 sati 19. travnja 2005. objavio da je 265. nasljednik sv. Petra njemački kardinal Joseph Ratzinger. Više od 100.000 vjernika na Trgu sv. Petra tako je u 18.48 sati 19. travnja pozdravilo novoga Papu koji je uzeo ime Benedikt XVI.

Benedikt XVI. izabran je već u četvrtome glasovanju kardinala u Sikstinskoj kapeli, u samo 24 sata. Konklave za izbor novoga pape započele su u ponedjeljak 18. travnja u Sikstinskoj kapeli, poklikom "extra omnes" – "svi van" u 17.25 sati kojim je ceremonijar papinskih liturgijskih slavlja mons. Piero Marini počeo, nakon polaganja zakletve svih 115 kardinala izbornika, zatvorio vrata Sikstinske kapele. Prvi crni dim iz dimnjaka se digao istoga dana u 20.04, drugi u utorak 19. travnja u 11.52, a bijeli – isto popodne u 17.50 sati.

Kada se u 17.50 počeo dizati bijeli dim iz dimnjaka na Sikstinskoj kapeli, mnoštvo Rimljana i hodočasnika iz cijeloga svijeta pohrlili su na Trg sv. Petra . Zvona su zazvonila u 18.05 sati. "Prihvaćaš li kanonski izbor za Prvosvećenika?" bilo je pitanje tada još dekanu Kardinalskoga zbora Josephu Ratzingeru. "Prihvaćam" – odgovorio je on, i time je proces izbora bio dovršen.