Kao što sve zbiljsko svojim bogatstvom uvijek iznenađuje naš duh – jer kad god se zbilji preda i kuša je zahvatiti, uvijek pronalazi nove neočekivane vidike – tako pogotovo ova jedinstvena zbilja, ova ničim usporediva stvarnost sakramentalne prisutnosti Tijela i Krvi Kristove pod prilikama kruha i vina, gdje je na jedan preneražavajući način ujedinjeno sve zbiljsko. Pod likom najpasivnije stvari, koja se jede i pije, Bog sâm je ushtio da bude prisutan u svijetu. Actus purus – čisti čin, totalitet sve sile i svega aktiviteta, punina svega bitka i realnost bez koje ništa ne bi bilo realno i po kojoj je postalo realno sve što je realno, na sebi jedinom shvatljiv način vezao se uz komadić materije, koji pasivno leži pred našim očima i svojim likom jela vabi naše tjelesno biće da se njime nahranimo, da ga u sebe uzmemo, da ga sebi asimiliramo. Kao u veličanstvenoj igri, on nam se nudi preobučen u najzemaljskiji lik, prilagođen mogućnostima i željama našega tijela, da probudi i razdrma i rasplamsa samim sobom, svojom puninom snage naš duh, pa dok nam se čini da smo mi njega u sebe asimilirali, on je u potaji asimilirao, pretvorio nas u sebe!

Trojedini Bog Stvoritelj nije zastao pošto je ušao u najužu vezu sa svojim stvorenjem po tome što je jedan od Trojstva postao čovjek: Bog hoće provesti ujedinjenje svega stvorenoga u Isusu Kristu, utjelovljenoj Drugoj osobi Presvetoga Trojstva, do najvećega savršenstva svetosti, milosti i radosti. To se zbiva posredstvom ovog čudesnog djela Božjega, gdje se na neshvatljiv način ujedinjuje nejveća pasivnost s najvećom aktivnošću, čudnovata jednostavnost i priprostost sredstva s nepredvidivom visinom i veličajnošću učinka: jelom i pićem euharistijskim.

Supstancija kruha i vina pretvara se u proslavljeno Tijelo i Krv, bitno ujedinjeno s ljudskom dušom u Kristovu ljudsku narav, koja je hipotetski sjedinjena s Drugom božanskom osobom, nedjeljivom od Oca i Duha Svetoga, jer s njima posjeduje istu božansku narav, pa se tako sve tri božanske osobe najuže međusobno proniču, te je na taj način čitavo neiscrpivo bogatstvo božanskog bitka sasvim posebno povezano uz ovaj vidljiv lik kruha i vina.

Blagujući to čudesno jelo svi se kršćani usko povezuju s Kristom, dolazeći u fizički kontakt s njegovim proslavljenim tijelom i predajući se dubokom i zanosnom žudnjom da budu zahvaćeni, poneseni i preobraženi silom Kristova bića. Tako se po Kristu najuže sjedinjuju međusobno u otajstveno jedinstvo jednoga tijela Kristova i sve dublje uranjaju u sjedinjenje s božanskim bićem po sve snažnijem zahvaćanju sile Duha Svetoga, koji je Treća božanska osoba, substancijalna ljubav, zajednički duh Oca i Sina!

Tako se po euharistijskom kruhu u Kristu Isusu ostvaruje jedinstvo Crkve, a zato i dužno jedinstvo čovječanstva, jedinstvo svemira, jedinstvo svega zbiljskoga s jedinim koji je sve: Bogom Ocem i Sinom i Duhom Svetim!
Razmišljaj, brate, uroni u to bogatstvo, predaj se da te ponese: iscrpsti nikada nećeš, ali bogat ćeš postati sve više i srce će tvoje klicati, iznenađeno i očarano, otkrivajući nove ljepote!

Ipak ono u svemu tome bogatstvu najbitnije što svaki od nas mora shvatiti i doživjeti jest to da je svrha Euharistije da svi vjernici imaju život u izobilju... Ovaj je kruh zato nama dan da bi nas po njemu struja božanskoga života sve više zahvaćala, sve dublje prožimala, sve stvarnije preobražavala, sve sigurnije nosila, sve čudesnije se u našem biću ispoljavala, sve očevidnije i sve izrazitije u našoj naravi i našem djelovanju ocrtavala sliku Krista Sina Božjega.

Premda je euharistijski kruh za sve, ipak je on baš za tebe osobno; toliko za tebe kao da si ti jedini na svijetu: da ti imaš život! Da Krist po Euharistiji uđe u tvoj osobni život; da ti svaki dan priopćava svoje božansko bogatstvo, svoju snagu; da pretače u tvoje žile živu struju božanskog elana, pa da se ti osjećaš nošenim i oduševljenim i jakim u njegovu duhu, da ćutiš u sebi njegovu snagu i da zažudiš da se preko tebe iskaže on...