Nismo ni svjesni koliko ono što govorimo ima odjeka ne samo u našim međuljudskim odnosima nego i u duhovnom svijetu. Čak možemo reći, važnije je ovo drugo, o čemu mi uopće ne mislimo, nismo toga svjesni, čak to potcjenjujemo! Provjerit ćemo što Božja riječ kaže. U knjizi Propovjednika stoji: „Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh, i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?“ (Prop 5, 5). Sveti Jakov u svojoj poslanici o tome dosta piše. Jedno važno upozorenje koje kaže je: „Ako tko umišlja da štuje Boga, a ne zauzdava svoga jezika, štoviše vara srce svoje , njegovo je bogoslužje bez ikakve vrijednosti .“ (Jak 1, 26).

Vidite, sv. Jakov kaže da si mi možemo umišljati, varati se, da služimo Bogu, ako ne pazimo što govorimo, naše bogoslužje je bez ikakve vrijednosti! Ne samo da će ljudi primijetiti, nego i u očima Božjim je bez ikakve vrijednosti! I još nešto jako važno i zorno o jeziku kaže: „Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni 'na sliku Božju'. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti! Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko? Zar može braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni slan izvor ne može dati slatke vode.“ (Jak 3, 9-12) Jasno kaže, ako ne pripazimo na govor, ne možemo donositi rod Božji, jer, smokva ne može roditi maslinama!

Ne možemo govoriti ružno o braći ljudima stvorenima na sliku Božju, ne možemo govoriti ružne čak i proste riječi, a kamoli psovke i da budemo Božji sluge i da Bog govori kroz nas, dobro nas upozorava sv. Jakov – ne može braćo moja tako biti! Tu se svakako prisjetimo i što Isus u Govoru na gori kaže: „...tko bratu rekne 'Glupane!' bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu.“ (Mt 5, 22)

Pazimo! Grešna neurednost koja stoji iza nazivanja svoga brata 'glupane' može se razviti u stanje potpune odvojenosti od Boga! Krenimo u rat sa svojim jezikom, obuzdajmo ga, jer „...tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.“ (Jak 3, 2b). Jako je bitno to učiniti jer Isus kaže: „Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.“ (Mt 12, 36-37). Jer, „...jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život.“ (Jak 3, 6) Iz ovoga je očito, možemo ga dati u službu paklu tj. đavlu, i to može uništiti, zapaliti, sav naš život. Kao što vidimo strašne su posljedice, ako nam izmakne kontroli, ako ga ne obuzdavamo! Sv. Jakov kaže za jezik: „Pun je smrtonosnog otrova“. Mislim da bi nečemu tako snažnom trebali posvetiti više brige, nešto što može izazvati smrt sigurno treba veću kontrolu. Božja riječ ne vara, ona je istina, mogli bi je ozbiljnije shvatiti i poslušati, da se jednom ne iznenadimo posljedicama svoga govora. U starom zavjetu u Knjizi Sirahovoj piše: „...tko će postaviti stražu ustima mojim i na usne moje pečat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uništi?“ (Sir 22, 27). Jer, „...govor je kušnja ljudi.“ (Sir 27, 4-7). U 5. poglavlju, 11-13 redak, nalazimo korisnu uputu: „Budi brz i pripravan saslušati, a spor odgovarati. Ako znaš, odgovori svojem bližnjemu; ako ne znaš stavi ruku na usta. I slava i sramota dolaze od riječi, i jezik je čovjekov propast njegova. Ne budi klevetnik i jezikom svojim ne postavljaj zamke, jer kao što lupeža čeka sramota, tako podlaca očekuje teška osuda.“ I još „...riječima svojim načini mjerila i utege i ustima svojim vrata s prijevornicom.“ (Sir 28, 25). I vrlo važno: „Promisli prije nego prozboriš“ (Sir 18, 19).

Čitajmo Knjigu Sirahovu i Mudre izreke, u njima ćemo naći mnogo korisnih uputa ne samo za govor, nego i za sve druge situacije i potrebe u životu. A sada ćemo još iz Knjige Sirahove, 28 poglavlje, 13-26 redak izdvojiti: „Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika. Blago čovjeku koji se od njega zaštitio i nije iskusio srdžbu njegovu, koji nije nosio jarma njegova niti je bio svezan lancima njegovim. Jer jaram je njegov jaram gvozdeni i lanci su njegovi lanci mjedeni. Strašna je smrt koju donosi i bolje je podzemlje od nje. Ali nema vlasti nad pobožnicima, njih ne prži plamen njegov. Njegove su žrtve oni koji ostavljaju Gospoda, u njima on plamti i ne gasi se, on će nasrnuti na njih kao lav i raznijeti ih kao pantera.“ (Sir 28, 18-23). Što iz toga možemo saznati? Ako mi pazimo na svoj jezik, ostanemo Bogu vjerni i poslušni, Bog će nas zaštiti i od tuđih jezika, od jezika onih koji su ga dali na službu paklu. I na kraju, sjetimo se da je Isus rekao da bez njega ne možemo ništa učiniti, On zna, a i mi smo već iskusili svoju slabost i stoga ni u bitku sa svojim jezikom ne idimo sami, nego svaki dan molimo kao u 141. Psalmu: „Na usta mi, Jahve, stražu postavi, i stražare na vrata usana mojih!“ ili slično kao u Sirahu: „Postavi stražu ustima mojim, na usne moje pečat razboritosti da me jezik moj ne uništi, da me govor moj u grotlo ne otjera.“ I imajmo na umu što kaže prorok Malahija: „Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo.“ (Mal 3, 16).