Broj
65
Godina
7
Lipanj, 2005.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
 
Put u povijest
Tražimo li Boga?
Govor
ŽEV
Vjera u Boga
Naklapanja
Minuta mudrosti
Poezija
Blagoslovljena krv Kristova
Učiti od života
  piše:
  Nikola Maković
Put u povijest
 
 
 
 
 

Z druge strane Lackovića, Petrička i Banijaša, bili su Ilenići kem se govorilo Bajsmeni. Na same skretnice prama Mičevcu, mam do drevenoga črdaka ki je još i denes kak je bil i pred pedeset let, bila je drevena iža Pave Lackovića. Jeli je ste iže, ili je de na dvorišču bila kakva komarička to ja ne pametim, ali po tatinomu pripovedajnu znam da je z toga grunta nakom sad žive Vladek, sin Števića Pavinoga i Janice rodom od Bačića z Odre bila moja mamastara po tate, tatina mati Katić. Ote familije gem nekaj natuknul prije, kad sem pisal o Pavinomu bratu Jureku z Brckova. Mam do Pavine iže ka je bila skroz levo gledeć z puta, skoro da se naslajnala ižica Mate Ilenića. Mislim da je baš vutu ižicu Matić Ilenić dopelal ženu Bariča, jednu od više čeri Rezice Korilofčanove k ke se priženil Plešan Korlić Munđer. Toga, staroga brkastoga muža Mate Ilenić se ja opće ne sećam. Dobro se sećam jedino negve žene Barića. Bili su to ludi fest i lepoga izgleda.

Po pripovedajnu Matić je poput noge druge Mlačanof trbuvom za kruvom išel v Ameriku. Na grunteku je ostavil ženu Barića i dečece Matića i Ivića. Sigurno je i to da je bil dobroga duha. Kak mi je znal kum Dragec reći, gentlemanski je po povračku z Amerike prigrnul malu curicu, ku je zatekel kak se igra z dečki. Ni ženu zarad toga otpustil i ni delal drame kaj je bez negvoga sudeluvajna familiju zatekel umnoženu za jedno žensko dete.
Denes, kad je društvo na izgled leberalneje, od toga bi se naredila velika vika i alabuka. Moje pamčejne seže v vreme kad je natom grunteku živel Mata, sin Mate i Barića, a ki je zel Maru, rodom od Suše. Drugi sin, Iva, priženil se k Katiću, čeri Dore Kušančice na lšćevu, denešnu Švarićevu vulicu. Nijova polusestra Draga već je živela v Zagrebu udana za mesara Ludveka. Ona je imala jedinca sina Zvonka, a polubrat Matić jedinca Števeka komu su govorili Tlotlek, a Ivić je imal Drageca. Kak je za onda bilo bokčija, ovi su dečki kad su malo ojačali morali iti služit k onemi ki su imali više zemle. Tvornice ni bilo pak su delali ono zakaj su bili kvalificerani, a to je posel na zemle. Najviše je to bilo sezonsko delo. Moj mi je otec znal pripovedati da su zmed druge, i ovi dva znali prijnem za peneze kositi ili kukuruzu okapati. Koj dobar kosec, Iva se naročito istical. Mate se sećam da je ženu Maru i bisage z Mlekom i vrjnem, sako jutro vozil na flajšvaglinu na odrsku stanicu. Iva je mene ostal v glave koj glavni pregovarač od Bajsmenove strane kad se snubilo Janeka Kunić Pažulevoga Matinomu sinu Števiću. Sećam se da su se ti pregovori otegnuli jerbo Lojzek Kunić, Janekov otec, ni bil mam spremen nekteri komačec zemle prepisati. Vujme Janekove strane pregovarač je bil Mikić Kunić Gibajnakof.

Na slike: vlč. Tonček Sente reže tortu,
a Dragec Bajsmenof i Janek Tlotlekova se nečemu smejeju !

Kak je vreme odmikalo Mata i Mara su Števeku naredili veću ižu zidanicu, ku je opet Štević Tlotlek preuredil tak, kak sad zgleda. Kak su pristigali penezi kaj od dela a kaj od gradilišta, Janek i Štević su naredili ižu na drugom mestu i s čerjum Barekom se preselili vujnu. Barek se vdala za doselenca Vladu Mihalja, a Janeku i Števiću se nakon skoro dvajset let posle Bareka zrodil sin Marko. Ove dane čujem i on se oženil, a Janek i Štević su i pojnem postali ded i baka. Na gruntu Mate Bajsmenovoga sad još žive Mara, sama, i v lepe starosti od devedeset let.

Na gruntu do Matinoga živel je Jožić Ilenić, isto Bajsmenov, komu su govorili Kosek. Neznam kakvo srodstva je imal z Matum. Taj Jožić Bajsmenof je imal ženu Barića, rodom z Korilofca. Imali su dve čeri. Ja pametim obadve. Barek je bila v zamuže pri Števiću Cundekoviću Bugaru, ona je još živa, a Janek pri Đure Renduliću Rokinomu. Osim toga pametim da je nijova drevena iža bila vuz Matinu, i vujne je jedno vreme bil na stanu podoficer Boško Spasić rodom z Užice, v Srbije. On je delal na kontrole leta, na erodromu. Denes te iže, a niti štalice vuke sem puno put zalazil po kojnička-ragu, ni. Novu zidanu ižu vuke sat žive negdašni gorički dogradonačelnik Števek Rendulić, naredil je Jožičov zet Đuro. Ciment za foldument i deku zajnu sem i ja pomagal mešati, na ruke, tak se onda delalo. Valda kak sem stareji tak mi ludi o temi pišem zgledaju sveteji. Ondašni svet se tuliko mučil na zemle da si tu muku mi denes nemremu opće predočiti. S tulike muke se i zrodila izreka: "Mučiš se koj Isus na križu". Nu znamu da je Muka Isusova imala drugu svrhu od naše.