Zadaća nam je da naš život živimo slobodno neopterećeni raznim ovisnostima kojih je sve veći „izbor“ i neke od njih sve zamamnije privlače: televizija, kompjutor, mobitel, alkohol, droga, cigareta, kava i mnoge druge... Kada pomislite na sve to, automatski nam se nameće pitanje, možemo li ostati netaknuti i slobodni tako da od svog života učinimo što je moguće više da našu, zastavu života podignemo na što viši jarbol.
Istovremeno, svakadnevno osjećamo i živimo napetosti između onoga što jesmo i onoga što želimo biti. Kad god se nađemo u raskoraku želja i mogućnosti u našim ostvarenjima, u nama se javlja nemir, nezadovoljstvo i napetost. Svakako uočavamo trenutke i dane blaženog mira, zadovoljstva i sigurnosti kada uspijemo te želje i ostvarenja uravnotežiti.

Naš Petar Preradović nas podsjeća: „Ljudsko srce nikad zadovoljno nije, čim željenog cilja se dovreba, sto novih želja iza tog se krije.“ Svatko je otkrio takvo slično stanje, ako se odvažio barem malo upoznati sebe. Ako želimo biti iskreni prema sebi, otkrit ćemo ponekad manje ili ve­će nezadovoljstvo onim što jesmo prema onome što želimo biti, što o sebi maštamo i razmišljamo. Naravno da o sebi pozitivno zamišljamo u „dobrim smo odnosima“ sa samim sobom, no iskreno gledano, uviđamo naša fizička i umna, intelektualna ograničenja pa nas to može obeshrabriti i pomalo rastužiti. Tada nam se nameće misao, želja, zaključak: kako bi bilo dobro da smo malo sposobniji treba nam više mudrosti.

Dakle, da bismo stigli do mudrosti potrebno je s vjerom moliti. Molitva je jedno od najvećih čovjekovih umijeća i vodi k procvatu osobnosti. Budući da bez Duha Svetoga ne znamo što i kako trebamo moliti, zazovimo Gospodina: Dođi Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih... U nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka. Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo... Apostol Jakov nam poručuje da „mnogo može molitva pravednika ako je žarka.“ (Jak 5, 16). Da biste najbolje iskoristili vrijeme, nađite vremena za molitvu. „Rijetki su oni koji znaju moli ti onako kako bi to Isus htio. Nedostaje im pouzdanje, a Isus uslišava samo po iskrenosti naših želja i po mjeri naše ljubavi“, riječi su Sestre Marije od Križa. Međutim, molitva će nas dovesti do vjernost Kristu, a ta je vjernost tajna prave slobode, jer „za slobodu nas Krist oslobodi!“ (Gal 5, 1). A sloboda je kako piše naš čuveni pjesnik: „dar u kom sva blaga nam višnji Bog je dô!“ (Ivan Gundulić, Dubravka).

Robert Ochs nam o molitvi govori: „...Bog je u jednom neprestanom dijalogu s mislima i žudnjama osobe koja moli, te bi priznavanje Boga koji nam govori u intimnosti našeg duha trebalo postati jedan sve dublji izvor ozdravljenja i svjetla.

Dakle, molitva je pitanje slušanja kako bismo uspjeli u dubini našega uma i našeg srca čuti „tihi i nježni glas“ Božje Ljubavi, a isto tako kada ga osjetimo u nama, molitva je jedan radosni odgovor na taj glas, u knjizi „God is more present than you think“, a na hrvatskom bi to značilo: Bog je nazočan više nego što misli te.

Potvrda za sve to vidi se i ogleda se u životu Isusa Krista jer molitva, blizina Očeva bila Mu je na prvom mjestu. Već zarana dok drugi spavaju Isus u osami moli... tražio je osamu, mir – prostor bez buke, žurbe i dinamike svijeta. Isus moli i kao čovjek, ali i kao Bog u ljubavi s Duhom Svetim. To mu je bila snaga i nadahnuće za djela: pretvorbu vode u vino, umnažanje kruha, istjerivanje Zloga, očišćenje gubavaca, uskrisivanje mrtvih... i molitvu na Posljednjoj večeri, prije i u samoj Muci... Poznato nam je iz Evanđelja da su Isusa i njegovi učenici zamolili: „Gospodine, nauči nas moliti i daj nam više vjere...“ Ni oni nisu mogli bez molitve, osjećali su tu potrebu. Očito smo i mi u toj oskudici i učinimo značajniji korak u tom smjeru da umanjimo propušteno pa da dalje u životu putujemo zagledani u Lice Božje. Odgovorimo na to s ljubavlju, jer Isus nam govori: „Molite, kucajte...“, zatim: „Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ...“

A poznato je da pouzdana, vjerna i ustrajna molitva i Isusov pogled prodiru u dubinu srca i duše i preobražavaju osobu, tako da ne možete više ostati „ stari čovjek“.

O tome nam Maurice Blondel kaže: „Vrhovni je domet dobrote u tome što nas Bog čini sličnima sebi, a ne zadovoljava se samo time što je On postao sličan nama. U tom smislu, Bog daje da naše blaženstvo bude u radosti što smo mi Njegovi, a ne u traženju da On bude naš... Nadnarav nije milost koju bismo upili u sebe ostavši to što jesmo; Nadnarav je oganj koji nas sažiže.“ Zatim u drugom dijelu dodaje: „...Nikome nije dopušteno da neutralno prođe pokraj Božjeg dara – Objave – jer takav prezir uključuje krivnju koju treba otplaćivati kroz vječnost...“ u knjizi „Srcem se vjeruje...“, prof. dr. Josip Ćurić.

Da ne bismo upali u krivnju kroz vjekove, odlučimo se za Gospodina i zaključimo:
Govoriti je uzalud, badav peru cio trud, tko kuša taj tek pravo zna, što znači Ljubav Gospodnja. Amen.