„Znajte da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim neraspadljivim, nego dragocjenom Krvlju Krista, nevinoga i neokaljanog Jaganjca“ (usp. 1. Pet 1, 18-19). U mjesecu srpnju slavimo Predragocjenu Krv Kristovu. Jesmo li svjesni da za sve što imamo u Crkvi Božjoj trebamo zahvaliti Krvi Kristovoj?

Kristova Crkva, sve kreposti i sva svetost svih pravednika u nebu, na zemlji i u čistilištu; svi sveti sakramenti i sva njihova veličajna djelovanja plod su Kristove Krvi. Nismo li pozvani neprestano zahvaljivati Gospodinu za Njegovu Krv za nas prolivenu u muci i smrti na Križu, tu Tajnu vjere i Tajnu ljubavi koju nikad nećemo dokučiti do kraja, ali koju možemo sve više produbljivati? Svi smo pozvani zajedno s Marijom stajati ispod Križa i kao ona skupljati Krv Kristovu tamo gdje se ona sada prolijeva iz rana čovječanstva. Svaka bol, svaki grijeh, svaka tama duše je način prisutnosti Krvi Kristove. Duše se razlikuju upravo po susretu s patnjom. Tu se najjasnije očituje vjera i nevjera.

Marijin stav za svakog je čovjeka uzor prihvaćanja patnje. Sam je Bog na malo drugačiji način istaknuo dostojanstvo i cijenu Krvi Kristove – pravim Kaležom na oltaru Golgote je Marija ispod križa. Netaknuta čistoća njezine duše vrijednošću i blještavilom nadilazi svaku posudu od bilo kojeg plemenitog metala. Njezina puna vjera i poniznost nadilazi čak i službu anđela. Marija pod križem na duhovan način skuplja Krv svoga Sina. Predstavnica i nova Majka čovječanstva prikazuje je s potpunim pouzdanjem Nebeskom Ocu. Tako Marija pod križem kao prava „suotkupiteljica“ bitno pridonosi djelu spasenja u ime cijeloga čovječanstva.

Kao Marija opstajemo kalež koji skuplja Krv Kristovu, zajedno s Marijom prikazujemo je Ocu za spasenje svijeta. Od Marije možemo naučiti kako prihvaćati čovjek koji trpi. Obično patniku ne pomažu, a niti mu daju utjehu naši dobri savjeti, a još više mu ne pomažu propovijedi i pouke. Najčešće jednostavno treba biti zajedno s njim u šutnji ispunjenoj poštovanjem. Marija nije mogla Isusu uskratiti niti jednu patnju. Pa ipak je njezina nazočnost pod križem toliko toga promijenila i puno pomogla.

Osjećamo se pozvani još više zaroniti sebe, naše bližnje, one s kojima se susrećemo svaki dan i cijeli svijet u taj dragocjen Dar, prisutan na oltarima za vrijeme sv. Mise, na stranicama sv. Pisma, a prije svega u trpljenjima svijeta. Sjetimo se da i danas Isus prolijeva svoju Krv tamo gdje čovjek trpi, gdje su prisutne rane. Pozvani smo skupljati tu Krv i prikazivati je Bogu, kako bi današnji čovjek mogao dublje shvatiti smisao trpljenja.

Moleći zahvaljujmo za ovu Krv, koja je jača od naših grijeha i ljudskih slabosti s kojima se susrećemo oko nas. Ona može dati novi život i zdravlje tamo, gdje nam naše rane i bol ne dozvoljavaju ispravno gledati na svijet i na ljude, gdje je, ljudski gledano, teško za oproštenje i pomirenje. Ona je izvor nade da pobijedi istina, ljubav i život.
Svjesni svoje slabosti i krhkosti molimo Gospodina za snagu da i mi budemo spremni dati svoju Krv. Prolijevajući svoju Krv, Isus je dao svijetu nadu vječnoga života. Dajmo i mi nadu onima koji je nemaju, dajući vlastitu krv, bilo fizičkim ili duhovnim putem. Neka nam molitva zaštitnice Krvi Kristove sv. Marije de Mattias pomaže, da sve što radimo, radimo s Isusom i za njega.

„S Isusom mislimo,
S Isusom govorimo,
S Isusom radimo,
S Isusom odmarajmo,
S Isusom plačimo,
S Isusom šutimo,
S Isusom molimo,
S Isusom živimo,
S Isusom umrimo!

Živimo s Isusom u našoj pameti!
Živio Isus na našem jeziku!
Živio Isus u našem srcu!
Živio Isus u našoj duši!

Živio Isus u svako vrijeme!
Živio Isus na svakome mjestu!
Živio Isus u našim srcima!
da, govorimo uvijek: Živio Isus!“