Jednog dana dođe Sokratu neki čovjek duboko uzbuđen: „Čuj, Sokrate, jesi li čuo što je učinio tvoj prijatelj? Moram ti to odmah ispripovijediti.“

„Trenutak“, prekine ga mudrac. „Je li to što mi imaš reći prosijano kroz tri sita?“
„Tri sita?“ – sav začuđen upita drugi.
„Jest, dragi moj, kroz tri sita. Pripazi da to što mi govoriš prođe kroz tri sita. Prvo sito je istina. Jesi li točno ispitao da li je istinito sve što mi želiš kazati?“
„Ne, čuo sam kako drugi to pripovijedaju...“
„Tako, tako. Ali zato si dobro ispitao drugo sito. To je sito dobrote. Je li to što mi želiš pripovijediti, barem dobro ako već sve nije istinito?“ Drugi oklijevajući odgovori: „Ne, nije, naprotiv...“
„Aha!“ prekine ga Sokrat. „Primijenimo sada i treće sito: je li nužno potrebno meni ispripovijediti to što tebe toliko uzbuđuje!“
„Nužno zapravo nikako nije...“
„Dakle“, smiješio se mudrac, „ako to što mi želiš reći nije ni sasvim istinito, ni sasvim dobro, a nije ni nužno, pokopajmo to i nemojmo time opterećivati ni mene ni tebe!“