Premještaj župnika Mladena Sinkovića iz župe svete Barbare u Velikoj Mlaki u župu svetog Lovre u Petrinji slovi normalno za svakoga Slugu Božjega, koji poslušno prima zapovijedi svojih pretpostavljenih. Vjernici, a osobito mlađe dobi, malo tužnija srca primaju odlazak vjeroučitelja, za kojega su se već pomalo i emotivno vezali. Nakon odvojenja naše župe od župe svetog Jurja u Odri, kao mladi kapelan, velečasni je Mladen primio bez velikog iskustva novu župu svete Barbare kojoj su žitelji doseljeni iz raznih krajeva naše Domovine. Svima nam je poznato da tog jednog čovjeka promatraju svakodnevno oči brojnih ljudi koji ponekad ne mogu razumjeti da je svaki svećenik prije svega običan čovjek koji dakako isto trab podršku i pomoć, da mu teška služba Bogu bude olakšavajuća među ljudima različitih svjetonazora. Eto, naš mladi župnik Mladen Sinković naslijedio je u župi Velika Mlaka ustaljene navike koje je morao savladavati, a običaje koje nije moguće promijeniti morao je prihvatiti. Uspješno je obavljao svaku svoju zadaću. Istaknuti vjernici naše župe mogu sada potvrditi lijepu suradnju s Crkvenim odborom, sa ljudima za financijske zadaće naše župne zajednice, a posebno je pokazao veliko zanimanje za pomoć župnom Caritasu koji isto tako uspješno funkcionira. Naravno, razumio je uvijek i nezadovoljne duše kojima u svakom dijelu života treba posvetiti više vremena, dok se ne postigne određeno zajedničko gledanje na teškoće vjerskih potreba.

Kada Gospodar zaduži pastira stada i ukaže na teškoće svake ovce, naravno da dobar pastir svaku ovcu budno prati, da ne zapne u trnju i da ne ostane gladna paše od koje živi. Velečasni Mladen imao je kao dobar vjeroučitelj nedjeljne propovijedi za svaku dušu. Dakle, on sam sebi može mirno reći: „Dobar boj sam bio!“. U Petrinji ga čeka novo polje različitog sjemena posijanog, a on će sa svojom mirnoćom uspješno sijati riječi Božje za svakog čovjeka jednako, a žetvu će budno pratiti, da se kukolj na vrijeme otkloni.