Iz te jednostavne i ponizne molitve, postupno je (vjerujemo zagovorom naše nebeske Majke Marije!) sazrijevala potreba za skupnom molitvom na nivou župne zajednice. Ideja je 22. studenoga 1999., na blagdan sv. Cecilije, predočena našemu župniku, a on je sa razumijevanjem prihvaća. Dogovoren je još jedan sastanak na kome je sve razrađeno, utvrđene molitvene nakane: za svijet, Domovinu, mlade, Crkvu, našu župu, obitelji i osobno nazočne. Za temeljnu molitvu odabrana je Krunica Blažene Djevice Marije. Gledajući po danima za prvi susret ispadne srijeda 8. prosinca 1999., dan Bezgrešnog začeća BDM. Obradovasmo se obojica!

Na prvi susret dođe 25 osoba. Većem broju bilo je to prvi i zadnji put... Donesen je kratki program rada u nekoliko točaka: humanitarni rad, ustroj male duhovne biblioteke, pomoć u održavanju objekta crkve i okoliša. Izabran je odbor od četiri člana, ali je ubrzo ostalo samo tri. Za molitveni dan određena je srijeda od 19 do 20.30 sati.

I tako je molitvena skupina iliti zajednica krenula i (hvala Bogu!) traje i koraca i danas pa je ušla u sedmu godinu postojanja.

Osim molitava i drugih aktivnosti valja istaknuti pomoć obitelji Jaić iz Vrbovca koja ima četrnaestero djece. Oni su nam zahvalni ne samo zbog pomoći, već i stoga što cijenimo njihovu žrtvu koju podnose za dobro zajedničkog nam naroda.

Kroz sve vrijeme Molitvena zajednica je nastojala i nastoji djelovati u okviru Crkve, jer je i normalno da nema drugih zadataka. Zato nam je pomoć župnika uvijek dobro došla, posebno ako smo se našli u nesigurnosti oko nekih pitanja. Tako nas je i vijest o njegovu odlasku u župu Petrinja zatekla nespremne, iznenadila nas i zaboljela...

Navikli smo na njegovo predano i dostojanstveno služenje Svete Mise, na precizno sročene propovijedi, na odmjeren i snažan glas i skladno pjevanje, na spretno organiziranje župnih hodočašća, na srdačne i tople susrete u svakoj prilici. Kao jedan od Gospodinovih levita, s punim uvjerenjem i pouzdanjem služio je Gospodinu služeći našoj župi i svim njenim članovima. Ostaje stoga u našim srcima s nadom da će sjeme Božje riječi koje je ovdje sijao rasti bez prestanka i donijeti rod. Ostaje i u našim molitvama sa željom da ga Gospodin podrži i vodi svojim svetim Duhom u svim naporima i nastojanjima djelovanja na njivi Gospodnjoj.

Rastanak je ponekad bolan, ali nova sredina donosi susrete s novim ljudima, novo osvježenje i obogaćenje, otvara nove mogućnosti za druge izazove i dokazivanja. Vjerujemo da će i u novoj župi na najbolji način upotrijebiti sve darove koje mu je Gospodin obilato podijelio, a na Gospodinovu proslavu i dobrobit svih članova nove župe. Upućujemo stoga najljepše želje za nastavak njegova služenja Bogu i ljudima!

Istovremeno, žalimo za one trenutke kad smo našega župnika ožalostili ili razočarali – pa molimo oproštenje. Da smo mi bili bolji vjernici i njemu bi bilo mnogo lakše.