Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
67 |
Godina |
7 |
| Kolovoz, 2005. | |
| prigodno izdanje | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
| Ministranti | Duhovne šansone u liturgiji |
|---|
Pjevanje riječi Božje |
| Nikola Maković |
| Pjevanje riječi Božje |
| Način pjevanja u doba fratra Smendrovića ne znam, ali se prilično dobro sjećam pjevanja pod misom u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. U to vrijeme, baš kao i u današnje, „stado je malo“ na znak zvona s tornja Svete Barbare osjetilo unutarnji zov na misno slavlje i susret s Isusom Kristom. Zvona su bila jedini glasni pjevači između dviju Nedjelja. Navještala su Anđeo Gospodnji ujutro, u podne i navečer. Oglašavala su i smrtne rastanke mještana, nevrijeme u zraku i uvijek svojim milozvučjem stišavala buru u srcima puka. Zvona su potezana rukama, a zvonar je ovisno o prigodi morao znati uskladiti ritam ruku sa odzivom zvona. U mojem djetinjstvu vrsni su zvonari bili Jura i Ana Lacković, Kolaričkini, koji su znanje zvonarske službe prenijeli na svoju djecu: sina Jurja i kćeri Ljubicu i Baricu. Dok nije otišla u samostan karmelićanki, zvonila je i Jagica, koja se danas zove č.s. Margareta i živi u Karmelu Kloštar Ivanić. Zvonari su bili i žrtve tog znanja. Radi jutarnje Zdravo Marije morali su rano ustati, a radi podnevnog Anđeo Gospodnji morali su prekidati posao, kako bi bili točni u navještaju. U to vrijeme, koliko znam ni u okolnim crkvama, pa tako ni u kapeli Svete Barbare, a ni do danas, nije bilo utemeljenog zbornog crkvenog pjevanja. |
| Počimalja – predvoditeljica pjevanja |
| Na znak ministrantovog zvonca, u misni bi obred skupljene vjerne pokajnike uvela predvoditeljica pjevanja, počimalja. Počimalja je redovito bila vedroga duha i svojim je unutarnjim raspoloženjem, pjevajući bila spremna povesti puk u susret Otajstvenomu Kristu. Njoj bi se već u prvim tonovima, ovisno o sigurnosti pjevačkog izrijeka polako priključivali i ostali vjernici. Mnogi pak vjernici pokajnici okupljeni na misnom slavlju nisu kadri osjećaje srca uobličiti u pjesmu, čime su uskraćeni za ovakav izljev dobrohotnosti Duha Svetoga. Najsjajnija i najdugovječnija počimalja u mojem djetinjstvu bila je Jelek Ilenić. Pod ruku s njom išla je njezina sestra Ana Krilčić, Telebekova i Katić Trumbetaš, Pavcova. Isticale su se lijepim bistrim tonovima ugodnim za uši, tako da se većina nazočnih mogla svojim prilaganjem uključiti u harmoničan sustav općeg pjevanja. Njihov izostanak nadomjestile bi jednako sigurne u pjevačkom izražaju počimalje Ljubica Lacković Kolaričkina ili Ana Krilčić, Zvonarova. |  |
 |
| Ljubica je pjevala lijepim sopranom, lakše prihvatljivim puku dok je potonja bila obdarena glasom bogata volumena, dubljim i teže uhvatljivih tonova. U zadnjoj četvrtini prošloga stoljeća ushićenje srdaca za pjesmom poticao je gorljivi kapelan vlč. Stjepan Šoštarić. Sam je uglazbio više Psalama i nekoliko višeglasnih Misa za zbor, od kojih mi stariji predvoditelji njegujemo i za svečane prigode pjevamo jednu koju je skladao dok je bio kapelan u Odri. U vrijeme njegove kapelanije pronicljivi odranski župnik Msgr. Ladislav Loina utemeljuje i kod Nadbiskupskog stola ovjeruje Župu Svete Barbare. Prvi višeglasni akordi krenuli su s kora naše ljepotice upravo pod palicom vlč. Šoštarića. Bila je to uvertira Božiću, „Kog' ste vidjeli pastiri“, koju se i nakon 25. godina može čuti u Badnjoj noći. Velečasni Šoštarić je u nama pobudio Duha Svetoga da osjećaj srca izražavamo pjesmom, onako kako riječi ne mogu. Na njegovom tragu začeta je pjevačka skupina koju je iza njega nastavio voditi Dražen Kurilovčan, danas pjevačka i sviračka zvijezda u Nacionalnom folklornom ansamblu Lado. Odlaskom mo. Kurilovčana, ulogu predvoditeljice uz nekoliko „starijih“ pjevača preuzela je gđa. Katica Kurilovčan. Nije mi u pameti vrijeme kada je točno došlo do preformiranja zbora, te stvaranja zbora mladih i dječjeg zbora. |
| Schola cantorum „Sveta Barbara“ |
Već dulje vrijeme duša zbora koji sam po koncilskoj uredbi nazvao Schola cantorum, a na prijedlog vizitatora župe Svete Barbare u studenome 2004. godine, zagrebačkoga pomoćnoga biskupa mr. Vlade Košića, dodali smo „Sveta Barbara“, je gđa. Ana Petrušić. Autorica je i izdavač vrijednih Crkvenih pjesmarica podijeljenih po crkvenim dobima, sa obiljem pjesama iz hrvatskog crkvenog kantuala. |
| Bog joj je dao glas sigurnih sopranskih visina, a osobnim sredstvima i marom polučila je respektno orguljaško znanje potrebito za vođenje škole predvoditelja pjevanja. Mi pjevači zbora Schola cantorum „Sveta Barbara“ bili smo radosni kada je prije sedam godina dekretom blagopokojnog kardinala Franje Kuharića na mjesto prvoga župnika Svete Barbare instaliran vlč. Mladen Sinković. Podrijetlom iz raspjevanog Međimurja, pretpostavljali smo, a kasnije se i uvjerili da odlično razlikuje točno i falsetto pjevanje. Iz izraza njegova lica iza oltara znali smo prepoznati u kojem smo od spomenutih oblika otpjevali određenu pjesmu. Radost na njegovu licu bila nam je potvrda dobre uvježbanosti i skladoglasja zbora u kojega je više puta pozivao vjernike, nažalost bezuspješno. Uz želju da svojim lijepim pjevanjem veseli srca Petrinjaca, zahvaljujemo mu za suradnju po kojoj smo u njemu uvijek prepoznavali posvećenu blagoslovljenu kršćansku narav i čestitog svećenika. | |
 |