Barka - list zupe sv.Barbara


Broj	67
Godina	7
Kolovoz, 2005.
prigodno izdanje

Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika


Aktualnosti
Barka
Impressum glavna
© K_com Dtg Ltd 2005.

Župna crkva	Molitvena zajednica	Ministranti	Dječji crkveni zbor	Duhovne šansone u liturgiji

Pjevanje riječi Božje

Udruga umirovljenika VM

inž. Mladen Fučić

Župna crkva sv. Barbare u Velikoj Mlaki

Pred pedesetak godina, zvono je pozivalo vjernike pet puta godišnje na misu u tadašnjoj kapeli sv. Barbare u Velikoj Mlaki. U to doba bilo je to gotovo u cjelosti drveno selo. Blizina metropole učinila je svoje. Danas, gotovo u panici, nekadašnje drveno selo primjenjuje obrambenu taktiku, skupljajući i njegujući planski skupljene primjere pučkog drvenog graditeljstva iz Turopolja. Drvena crkva sv. Barbare pripada skupini od ukupno 5 građevina: jednog spremišta, jednog čardaka s galerijom i podrumom, te dviju pomoćnih gospodarskih zgradica: sve u vlasništvu Rkt. župe sv. Barbare. Kanonsko osnivanje župe bilo je presudno za očuvanje drvene arhitekture, jer je oko crkve arondirana građevna čestica na kojoj bi se – u duhu nastojanja uprave župe – postavlja kao ideal još jedno preseljenje jedne krušne peći i jednog ravničarskog bunara “na šibu”.

Osnivanje crkve

Počeci kapele vode nas u sedamnaesto stoljeće. Tada je drveno zdanje bio jednoćelijski, zatvoreni prostor kome je na njegovoj pristupnoj: zapadnoj, strani bilo prigrađeno natkrovljeno predvorje. (Iz dokumenta se ne može s nekom sigurnošću zaključiti je li tada postojala sakristija.) U XVIII. stoljeću podvostručen je zatvoren prostor, dograđivanjem prema zapadu, s tim da je kapela imala drveni zvonik koji je izranjao iz krovnih ploha, a na sjevernoj strani uz svetište prigrađena je sakristija. Podaci iz tih vremena govore da je selo imalo 40 domaćinstava. Od 30 drvenih kapelica u Turopolju ostalo je 11.

U sredini XIX stoljeća prislanja se na zapadnoj strani samostalan zvonik, približnih mjera 3 x 3 x 10 metara do kape tornja, a kapa do jabuke mjeri daljnjih 6m.
Konačni oblik daje crkvi majstorski koncipiran “pristašek” djelo pok. Ivana Bogdana, domaćeg tesarskog majstora iz 1912. godine.

Kako vidimo, na ovom dugom razvojnom putu koji se proteže kroz tri i pol stoljeća zgrada crkve se obogaćuje stalno dodatnim sadržajima, a operativa je sve do spomenutog Ivana Bogdana u rukama domaćih tesara, među kojima je većina istodobno stajala jednom nogom na zemlji, a drugom na skelama. Prvi svjetski rat je – posredno – bio izazvao pojavu građevne industrije s jedne strane, pa se i u našoj svetoj Barbari opažaju tragovi betonskih pločica i neki konstruktivni detalji podnožja crkve od betona.

Novo vrijeme je oštro ostavilo primjenu instalacija rasvjete i grijanja. Župa se međutim svjesno drži načela suvremenog čuvanja spomeničke baštine, pa je u praksi ta načela provela. Treba primjetiti da je razvodna ploča električne struje udaljena od crkvene zgrade, pa se rasvjetna tijela napajaju podzemnim kabelom, grijaća tijela su montirana diskretno i imaju ograničenu temperaturu – da se ne potiče na umjetan način razvoj štetočina u drvu, uvedena je također efikasna zaštita od požara („sprikleri” u stropnoj oplati), a izvedena je i gromobranska instalacija. Sve ovo nabrojeno poduzima se u tijesnoj suradnji sa stručnjacima konzervatorske službe. Pa i neposredna okolina crkve gdje se izbjegava prigoda da vjernici zaprljaju obuću blatom, nipošto nije zaštićena betonom ili asfaltom, nego je izvedena prirodnim kamenim prizmama.

„Turopoljska ljepotica“ – biser narodnog graditeljstva

Mi znamo da svaka stvar ima svoj početak i kraj.
Tako je i s osnovnim materijalom od kog je sv. Barbara konstruirana: s drvom. Župa nastoji da ga, ako ikako može, nabavi, a za ugradnju izabire među kandidatima one koji su i u ranijim aktivnostima stekli ugled u struci radeći na konzervatorskim zadacima. Sudeći po brojnosti tiskanih djela koje se bave našom crkvom kao spomenikom kulture, može se zaključiti da je zanimanje za spomenike narodne umjetnosti u porastu. To našu javnost obavezuje da ono što su nam udijelili djedovi namrli i dalje čuvamo, popravljamo i unapređujemo. To ćemo, među ostalim, postići i time da mladim ljudima, onima koji će sutra morati uzeti u svoje ruke sudbinu lijepe naše, tumačimo značenje i vrijednost narodnog graditeljstva.

A crkva sv. Barbare u Velikoj Mlaki „Turopoljska ljepotica”, upravo je školski primjer te kategorije spomenika kulture.