Započela je nova školska godina, nove prilike za dobar početak. Vratili smo se s odmora i sada treba zasukati rukave. Mogli smo kroz ova tri mjeseca zaboraviti na to da smo učenici i da nas za kratko vrijeme čekaju one iste „avanture“. Podsjetimo se čiji smo ustvari učenici i kako pohađati školu tog Velikog Učitelja. Oni koji su htjeli i mogli posvetiti nešto vremena svom duhovnom „remontu“ to su i učinili.

Željela bih vas pozvati na razmišljanje o uvjetima koje Isus postavlja onomu koji želi biti Njegov učenik. „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom“ (Lk 9, 23). Isus nije mesija pobjede i moći. On je Mesija koji se ne uklapa ni u jednu shemu i koji je došao bez buke, kojeg se ne može „shvatiti“ logikom uspjeha i moći, kojom se svijet često povodi u vrednovanju vlastitih pothvata i djelovanja. Isus ide ispred svojih sljedbenika i od svakoga od njih traži da čine kako je on sam činio.

Kaže: Nisam došao da budem služen, već služiti; tako i onaj koji želi biti poput mene mora biti svima sluga. Došao sam vama kao onaj koji ništa ne posjeduje; zato od vas mogu tražiti da ostavite sva bogatstva koja vas sprečavaju ući u Kraljevstvo nebesko. Prihvatio sam odricanje i odbačenost od većine svoga naroda; zato od vas mogu tražiti da prihvatite odbacivanje i protivljenje odakle god ono dolazilo... Kao što se križ može svesti na običan urez, tako i „nositi križ“ može postati obična fraza.

Kada se križ prigrli, tada postaje znak ljubavi i potpunog predanja. Nositi ga s Kristom znači sjediniti se s Njim dajući tako dokaz, najveći dokaz ljubavi. Ne može se govoriti o križu neovisno o Božjoj ljubavi prema nama. Svojim pozivom „slijedi me“ Isus ne govori samo svojim učenicima „nasljedujte moj primjer“, već također „dijeli moj život i moje odluke, zajedno sa mnom posveti život ljubavi prema Bogu i prema braći“. Krist tako prema nama otvara 'put života'...

Ne bojte se zato ići putem kojim je Gospodin prvi prošao. Svojom mladošću, svojom zrelošću, utisnite pečat u ovo tisućljeće, u nadu i oduševljenje. Ako dopustite Božjoj milosti da djeluje u vama i ozbiljno izvršavate svoje svakodnevne obveze učinit ćete puno dobra za sve nas i za sebe.

Pohađajmo školu Velikog Učitelja. Otvorimo svoje srce na Isusovo prijateljstvo, koje On želi i danas s nama produbiti kroz svoju Žrtvu i službu nama, dajući nam sebe u cjelovitosti, svoju Krv i Tijelo, da bismo još više povjerovali u to pravo prijateljstvo s Njim samim i ušli kroz Njega u duboku duhovnu vezu s našim Bogom Ocem, a kroz to u život vječni. To je duhovna škola koja vodi jednostavne ljude ne samo kroz doline, nego i u brda, visoko... Mi ne trebamo velika predavanja – trebamo samo Isusa.

Učite od Isusa Krista koji se u svom skrovitom životu podložio Blaženoj Djevici Mariji i svetom Josipu služio svojim rukama. Bijaše tesarov sin (usp. Mt 13, 54).
Tako nas je On naučio da vanjski i vremenski poslovi, ako nisu odvojeni od duhovnog života produbljuju duše ne samo u poniznosti nego i strpljivosti, ljubavi i blagosti. Izvan svega neka vam srce teži za nebeskim dobrima. Kod svog posla mislite dakle na Boga u čijoj beskrajnosti živimo... Služite Bogu, služite mu radosno. (Sv. Gašpar Del Bufalo)